BRAĆAK, TUTIN – Ramiz Mulić iz sela Braćak kod Tutina živa je enciklopedija jednog vremena. U svojoj 83. godini, nakon operacije žučne kese, on hoda već sljedećeg jutra po hodniku kraljevačke bolnice. U razgovoru punom vedrine i zahvalnosti, Ramiz se prisjeća svog života, svoje porodice i starih vremena na Pešteri.
- – Prvo sam zahvalan Allahu dž.š., a onda doktoru iz Kraljeva koji me operisao oko pola devet navečer. Sutradan sam već u osam šetao po hodniku. Doktor je bio iznenađen i rekao mi: ‘Svaka čast, Ramize, halal ti vera’, prisjeća se kroz osmijeh.
Odrastao u selu Braćak, koje dijeli sa prezimenima Mulić i Ćosović, Ramiz kaže da je njegova porodica u selo došla prije 130 godina iz Dolića, a majka mu je rodom iz Broštice. Iako je bio jedinac, bez braće i sestara, Ramiz je izgradio veliku porodicu.
- – Imam devet kćeri, sve su udate, dva sina, i trinaestoro unučadi. Stariji sin je u Njemačkoj sa porodicom, a mlađi je ovdje sa mnom u Braćaku. Sve moje kćerke su poštene žene, imaju djecu, i nijedna nije imala problema u životu, kaže Ramiz s ponosom.
Braćak, njegovo rodno selo, nekada je bilo teško dostupno. Ramiz se sjeća kako su s proleća livade bile toliko mekane da ni volovi nisu mogli izvući pokošeno sijeno.
- – Nosili smo osijeno ručno, na vilčanike. Danas tu prolaze kamioni od 30 tona. Da se vrate naši stari, ne bi mogli da vjeruju, kaže on.
O imenu sela, Ramiz ne zna tačno porijeklo, ali pretpostavlja da potiče od prirodnog okruženja, prostranih livada i bogatstva vode koje su selo činile specifičnim.
– Tu je nekad bila velika šuma, pa čak i jedna planina. Pričala mi jedna starija žena da joj je, kad se udavala i išla tuda sa svatovima, šuma skinula peču s glave. Danas od te šume nema ništa – izgorela je, kaže Ramiz.
Selo više nema prodavnicu, pa mještani moraju do Ljeskove da bi se snabdjeli osnovnim namirnicama. Ipak, za njega, odlazak u Ljeskovu nije samo potreba, već i prilika da se sretne sa starim prijateljima, popije kahva, i prisjeti vremena provedenih sa ocem i rodbinom po lokalnim kafanama.
– Ako i ne kupiš ništa, važno je da si se napio dobrodoja. To je najvažnije – da vidiš nekog svog, da se sjetiš zajedničkih trenutaka, kaže.
Ramiz Mulić je oličenje onoga što mnogi zovu “čojstvo i poštenje Peštera”. Njegova priča je podsjetnik na vremena kada su zajedništvo, porodica i čestit život bili najveće vrijednosti. Pogledajte video snimak ispod teksta.