Novi Pazar, grad poznat po svojoj gostoljubivosti i živahnoj atmosferi, često je domaćin zanimljivih razgovora starosjedilaca, koji uz kafu i opuštenu atmosferu razmjenjuju uspomene, anegdote i promišljanja o životu. U jednom od tih razgovora, među starijim građanima koji s toplinom i humorom govore o prošlosti i sadašnjosti, našao se i Ramo Elezović – čovjek s biografijom kakva se rijetko sreće.
Sjenica je njegov rodni kraj, ali ga je sudbina, kako kaže, odvela na različite puteve, uključujući zatvor, brojne brakove i životna iskustva koja bi mogla poslužiti kao inspiracija za filmski scenario.
- „Nisam ja odavde, ja sam iz Sjenice,“ započinje Ramo priču. „Ali danas sam ovdje, Novi Pazar mi je postao dom. Iz Sjenice sam morao da odem jer sam bio proglašen nepodobnim. Bio sam aktivista, radio u službi, ali su me osudili kao nacionalistu i zabranili mi da radim u Jugoslaviji. Onda su me zatvorili, godinu i po dana. Kad sam izašao, svi su bežali od mene – i rodbina, i drugari. Morao sam da se maknem iz Sjenice.“
Njegova priča o progonu, političkoj osudi i društvenoj izolaciji samo je jedna od epizoda u njegovom bogatom životu, ali ono što dolazi nakon toga ostavlja bez teksta.
Ako je nešto karakteristično za Ramu Elezovića, to su brakovi. Ne jedan, ne dva, već desetine njih!
- „Ženio sam se u Sjenici 5-6 puta, a ovde u Novom Pazaru deset puta. Kod mene je tako, jedna žena je malo, dvije su vredni ljudi, tri su već domaćinstvo, a četiri su dokaz da si sposoban čovek.“
Dok većina sluša u nevjerici, on nastavlja smireno, bez trunke nesigurnosti.
- „Moje žene su znale jedna za drugu. Živele su zajedno, po tri u jednoj kući. Ja bih rasporedio – dve sa mnom u trosedu, a ona tamo ne more s njom, ona je pokrajna. To je bila organizacija.“
Pitanje koje se prirodno nameće je kako su njegove supruge reagovale na ideju da budu dio takvog aranžmana. Odgovor dolazi bez zadrške:
- „Pa moja žena predlaže da treba još jedna! Ne more ona sama da postigne domaćinske potrebe, a i moje. Mora pomoć.“
Ramo ne krije da su višestruki brakovi u njegovoj porodici tradicija. „Meni je to miraz. Dedo mi je imao tri žene, otac mi je imao dvije. Ja imam četiri. Imam devetoro djece, neka su ovde, neka u Turskoj, u Bosni… čak i u Sarajevu.“
Dok prepričava svoju životnu filozofiju, otkriva i da su mu planovi nekada bili još grandiozniji.
- „Ja sam hteo da imam ženu u Parizu, ljubavnicu u Londonu. Mislio sam da ću brzo umreti, pa da bar živim kako želim. Desilo se da sam mogao da se oženim gde god sam hteo.“
Na pitanje kako je uspijevao da uskladi toliko odnosa, Ramo odgovara kroz osmijeh:
- „Pričao sam ženama ono što je istina – volim život, volim da radim dan-noć, neumoran sam bio. Po sedam žena je u jednom momentu živelo u mojoj kući!“
Pored ljubavnih zgoda, Ramo Elezović nije zanemario ni duhovnu stranu života. Ramazan, vjerski običaji i zajedništvo, kako kaže, ostali su važni stubovi njegovog postojanja.
- „Nekada smo svi poštovali običaje. Danas se mnogo toga promijenilo, ali ja vjerujem da još uvijek postoji snaga u zajednici i porodici.“
Njegova priča je spoj tradicionalnih vrijednosti, ličnih izbora i nesvakidašnje sudbine. Uz osmijeh, zaključuje razgovor riječima koje najbolje oslikavaju njegov životni moto:
- „Ko ume da voli i radi, taj ne može biti nesretan.“