Dok se u crnogorskom dijelu Sandžaka i šire u Crnoj Gori podiže glas protiv govora mržnje i otvorne rehabilitacije ratnih zločinaca, u srbijanskom dijelu Sandžaka – muk. Niti jedna bošnjačka politička stranka u Srbiji nije smogla snage da javno osudi sramni novogodišnji program Informer televizija, emitovan uz nesmetani aplauz režimskih struktura i šutnju onih koji se zaklinju da zastupaju interese Bošnjaka.
Za razliku od njih, Bošnjačka stranka Crne Gore reagovala je brzo, jasno i institucionalno, nakon što je Adria televizija prenosila novogodišnji program Informera u kojem su ratni zločinci predstavljani kao „heroji“.
Klub poslanika Bošnjačke stranke Crne Gore uputio je zvanično pismo Vrhovnom državnom tužilaštvu i Agenciji za audiovizuelne medijske usluge, zahtijevajući hitnu reakciju. Povod je bio istup glavnog urednika Informera, Dragan Vučićević, koji je tokom novogodišnjeg programa, bez imalo zadrške, pozdravljao haške osuđenike i osobe direktno povezane s ratnim zločinima.
Takav sadržaj Bošnjačka stranka Crne Gore s pravom je ocijenila kao neprimjeren, opasan i suprotan multietničkom i evropskom karakteru države, upozorivši da se radi o ponavljanju problematičnih obrazaca i normalizaciji zločina.
I sada dolazimo do ključnog pitanja:
Gdje su bošnjačke stranke u Srbiji?
Gdje su njihova saopštenja, protesti, zahtjevi regulatornim tijelima, barem simbolična osuda?
U Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i cijelom srbijanskom dijelu Sandžaka – ni riječ. Nema reakcije ni od onih koji sjede u parlamentima, ni od onih koji se redovno pozivaju na bošnjački identitet, žrtve i historijsko pamćenje. Ta tišina nije neutralna – ona je politička poruka. I ona boli.
Dok Crna Gora, kroz reakciju Bošnjačke stranke, pokazuje da postoje granice koje se ne smiju prelaziti, bošnjačka politička scena u Srbiji pokazuje nešto sasvim drugo: strah, oportunizam ili svjesno povlačenje pred režimskim narativom.
Ako se danas šuti dok se ratni zločinci slave u udarnom terminu, sutra će se šutjeti i na nove pokušaje ponižavanja, relativizacije genocida i brisanja istine.
A historija je već pokazala koliko takva šutnja može skupo koštati.
Zato ova tema nije samo pitanje jednog novogodišnjeg programa. Ona je ogledalo političke hrabrosti – ili njenog potpunog izostanka – bošnjačkih stranaka u Srbiji.