Više od četiri decenije nakon porođaja u niškom rodilištu, Svetlana i Branimir Smiljković iz Doljevca i dalje žive s istim pitanjem koje ih proganja cijeli život – šta se zaista dogodilo s njihovim sinom? Za dječaka rođenog 1983. godine rečeno im je da je preminuo svega nekoliko dana nakon rođenja. Tijelo nikada nisu vidjeli. Dokumentaciju nisu dobili. Umjesto odgovora, dobili su šutnju institucija – i prazninu koja traje i danas.
Nakon dugogodišnje pravne bitke, Vrhovni sud Srbije donio je pravosnažnu presudu kojom je utvrdio da je roditeljima povrijeđeno pravo na porodični život, zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Država Srbija obavezana je da im isplati po 10.540 eura odštete.
Sud je zaključio da su propusti institucija bili ozbiljni i dugotrajni: majka je otpuštena iz bolnice bez dokumentacije o uzroku smrti, roditelji nikada nisu vidjeli tijelo djeteta, niti su dobili nalaze obdukcije, a DNK identifikacija danas više nije moguća jer su ključni uzorci uništeni. Svetlana Smiljković svjedoči da joj novac nije donio olakšanje.
- – Praznina u duši je i dalje tu. Imam djecu, imam porodicu, ali ne mogu prežaliti dijete o čijoj sudbini ne znam ništa. Samo istina bi mi donijela mir, kaže ona.
Prelomni trenutak dogodio se 2013. godine, kada je u njihovu kuću došao čovjek koji se predstavio kao bivši radnik niškog rodilišta. Teško bolestan, zatražio je čašu vode – i oprost. Prema riječima Svetlane, tada je izgovorio rečenicu koja im je zauvijek promijenila život: njihov sin nije umro. Rekao je da živi u Nišu, u naselju Ledena Stijena, i da se zove Dejan. Više detalja, tvrdio je, ne smije otkriti. Ubrzo nakon toga, taj čovjek je preminuo.
U obrazloženju presude, Sud navodi da ne postoji potpuna sigurnost da je dijete nad kojim je izvršena obdukcija zaista bilo dijete koje je Svetlana rodila, jer je identifikacija rađena isključivo na osnovu narukvice, a DNK dokaz više ne postoji. Država je, kako stoji u presudi, propustila da preduzme djelotvorne mjere kako bi se razjasnile okolnosti nestanka djeteta, čime je roditeljima povrijeđeno pravo na porodični život. Pravni zastupnik porodice Smiljković, advokat Đura Blagojević, kaže da je presuda važna, ali nedovoljna.
– Ovo je dokaz da je pravda spora, ali dostižna. Međutim, niko nije odgovarao, niti su utvrđeni motivi. A bez istine, ova priča nije završena, ističe Blagojević.
Dodaje da ima još sličnih slučajeva, ali da je zabrinjavajuće što su u identičnim predmetima presude bile potpuno suprotne. Zbog toga se obratio Evropski sud za ljudska prava, koji je već potvrdio da će njegovu predstavku razmatrati. Za Smiljkoviće, sudska odluka ne znači kraj. Njihova potraga traje i dalje – ne zbog novca, već zbog istine.
– Ne gubim nadu da ću pronaći svoje dijete. Samo to bi mi donijelo sreću, poručuje Svetlana.
Ova presuda ponovo je otvorila bolno pitanje nestalih beba u Srbiji – pitanje koje ni nakon decenija nije dobilo sistemski odgovor, a iza kojeg ostaju roditelji koji i danas žive između nade i tuge.