Reagovanje prenosimo u cjelosti:
Vezano za danasnja desavanja oko moga izlaska iz SPP-a, želim javnosti radi i ljudi koji su me glasali da se javno oglasim.
Naime, dosao sam u SPP 17.jula prosle godine striktno zbog rahmetli Muamera Zukorlića, sto sam i javno kazao, a i na jednom sastanku kojem je on predsjedavao u Novom Pazaru. Da je on umro dan prije ne bih pristupio SPP-u, jer kao sto se i vidi, SPP danas u Srbiji liči na špansku seriju, a u Crnoj Gori na ringišpil i cirkus.
Pokusao sam da im pomognem i uspio u tome na lokalnim izborima u Petnjici, medjutim, umjesto da mi budu zahvalni, nedavno su iz centrale stranke kazali da oni u Rozajama nece da rade kao mi u Petnjici, te da smo mi Bihorci za žaljenje. Tu sam jasno vidio da ne razumiju politiku i da su više za neku organizacionu strukturu vjerskog tipa i planinarenje. Nizasta nisam imao podrsku, čak ni za Odluku o obilježavanju genocida u Srebrenici, jer smeta njihovom šefu iz Beograda Vučiću, koji, naravno ne priznaje genocid i jos ga ismijava.
Takodje, permanentno zaobilazenje mene kao potpredsjednika za koordinaciju rada opstinskih odbora i jos jednog istaknutog člana Predsjedništva, izazivalo je revolt i nezadovoljstvo. Kap u prepunoj čaši je bio udar na Islamsku zajednicu, odnosno Ugovor koji je ona napravila sa Vladom Crne Gore, za koji i Reis-ul-ulema iz Sarajeva Kavazovic kaze da je dobar i da bi oni bili zadovoljni kad bi i u Bosni takav bio potpisan sa državom. No, nije vazno sto odgovara njemu i svakom, vazno je da ne odgovara zvanicnom Beogradu.
Takodje, tzv.sjednica Predsjednistva nije odrzana 3. jula vec 2. jula i mene nisu upoznali sa zakljuckom sa iste, sto je vrhunac licemjerstva, na koji sam odgovorio recipročnim mjerama odmah po saznanju o razrjesenju. I sad, postovani gradjani i glasaci, zamislite stranku koja u cijeloj drzavi ima tri odbornika da ostane bez jednog zbog sopstvenog neznanja. No, bilo je i jačih stranaka u Crnoj Gori pa su nestale, nista strasno ni mali SPP!
Hairli bilo!