U selo Buđevo na Pešterskoj visoravni, poznato kao jedno od najhladnijih mjesta u Srbiji, Roza Popadić stigla je prije više od petnaest godina — direktno iz toplog Skadra. U malu seosku zajednicu došla je zbog ljubavi, a danas je, kaže, srećna što je napravila korak koji joj je u početku izgledao kao veliki životni izazov.
- „Na početku je sve bilo teško, najviše jezik. Ništa nije bilo slično onome što sam poznavala. Ali s vremenom se čovjek navikne, sada mi ništa nije problem“, priča Roza.
Upoznala je Milanka Popadića i za samo osam dana pristala da mu postane supruga. Danas zajedno odgajaju troje djece — dvije godine staru djevojčicu i dva sina. Milanko, vrijedan domaćin iz Buđeva, kaže da je dugo pokušavao da zasnuje porodicu, ali da nijedna djevojka iz okolnih mjesta nije željela da živi u selu.
- „Sve naše traže nešto drugo. A meni je bilo žao da napustim selo. Zemlja, imanje, porodični život – to je moja duša. Kad sam vidio da se moji drugovi žene Albankama i da su to dobre domaćice, požrtvovane, vrijedne žene — rekao sam, hajde i ja“, iskreno priča Milanko.
Tako je upoznao Rozu, a osam dana kasnije — već su bili u braku. Buđevo je mjesto gdje termometar zimi pada i do –30 stepeni. Za Rozu, koja je odrasla u mediteranskoj klimi, prvi susret sa Pešterom bio je šok.
- „Kada sam došla, bilo je skoro metar snijega. Nisam znala ni kako da se obučem, ni da će ovdje biti ovako hladno. U Skadru nema snijega, a ovdje zima traje mjesecima“, prisjeća se.
Danas joj, kaže, ništa ne pada teško. Dok ona sprema ručak i brine o kući, Milanko priprema drva za zimu i obavlja teže poslove oko imanja.
- „Moja žena ne radi teške poslove. To je moj dio. Ona radi sve što žene rade – sprema, pere, čuva djecu. Ima tu dosta obaveza, ali život na selu je lijep“, kaže Milanko, dok Roza uz osmijeh dodaje: „Posla ima puno, ali ima i duše. Sve je nekako mirno, lijepo.“
Roza je potpuno prihvatila srpske običaje. Naučila je i da sprema slavu, a porodica Popadić obilježava Nikoljdan.
- „Super nam je kad spremamo slavu. Dođe familija, pjesma, veselje — baš je lijepo“, kaže ona.
Buđevo i okolna sela godinama su se suočavala s odlaskom mladih, zatvaranjem škola i gašenjem života u zajednici. A onda je došao talas brakova između Srba iz Peštera i djevojaka iz Skadra, Lezhe i okoline. Momir Kovačević iz udruženja „Stara Raška“, koji je pomogao u povezivanju porodica, kaže da su ovi brakovi spasili sela od izumiranja.
- „Prva djevojka iz Albanije povukla je za sobom još nekoliko. Danas imamo 52 takva braka samo u Sjenici, preko 120 djece. To je više od jednog procenta ukupnog stanovništva — dovoljno da se ponovo otvore škole koje su godinama bile zatvorene“, ističe on.
Priča Roze i Milanka Popadića odavno je nadrasla okvire jedne porodice — postala je simbol novog života u selima Peštera. U regionu gdje se nekada mislilo da se život gasi, danas ponovo čuju dječiji glasovi, zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti žena iz Albanije koje su svoje srce poklonile Pešteru.Roza kaže da se danas ne bi vratila u grad, ni u Albaniju.
„Ovdje sam našla sve što mi treba — porodicu, dom, ljubav.“ Pogledajte prilog ispod teksta.