Rožajka porijeklom, Kanita F. Nokić, rođena 2007. godine, danas živi sa svojom porodicom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu. Kanita je odlična učenica osmog razreda i pohađa osnovu školu “Aleksa Šantić” u Sarajevu. Govori engleski i turski jezik. Nedavno je, povodom obilježavanja Dana maternjeg jezika, napisala pjesmu o bosanskom jeziku koju ovdje objavljujemo u cjelosti:
Zašto volim svoj maternji jezik?
To je jezik mog naroda,
Po kome znam ko sam i gdje sam.
To je jezik po kome jesam ono što jesam.
To je jezik naših predaka
I sljedbenika što nas slijede.
To je jezik naših misli zbog kojih kose nam sijede.
Na njemu je zapisano sve o nama.
Za njega borili se preci,
Zato: “Bosanski jezik ne postoji”, nikad ti ne reci.
Govorili su da ti promijene ime
I da ti se ime briše,
Govorili su ljudi: “Bosne nema više”.
Pokažite historiju koja se skriva
I na kom jeziku snove snivam.
Na kom jeziku je pisan državni ustav
I na kom jeziku nam riječi izlaze iz usta.
U njemu je naše ime i naša čast,
Nijedna ga napast ne može uzeti od nas.
Taj jezik pišem,taj jezik volim,
Taj jezik govorim i njime se ponosim.
S njim sam rođena,
Prve riječi na njemu rekla.
I s njim umrijet ću,
Smrću što me čeka.
Godine prolaze, prolaze dani,
Prolaze sati znani i neznani.
Prolazi život, prolazim ja,
Moj je jezik bosanski, neka se zna!
Jer bosanski jezik živi
i živjet će dovijeka!
RT(E. Muratović)
