U selu Višnjevo, nedaleko od Travnika, živi Rukija Osmanović, žena čiji radovi podsjećaju na zlatne dane bosanske tradicije. Već više od trideset godina, Rukija svojim vještim rukama plete i tka razne rukotvorine koje nalaze put do kupaca ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire.
Njena paleta proizvoda obuhvata vunene čarape, terluke, ćebad, jorgane, jastuke, džemperice i mnoge druge predmete koji odišu toplinom i unikatnošću. Materijal za svoje rukotvorine dobija od vlašićke i dubske pramenke, autohtonih ovaca koje dominiraju ovim prostorima. “Najbrže prodajem vunene čarape i terluke. Idu kao halva!” kaže Rukija uz osmijeh.
No, iza tih vrijednih ruku stoji priča o upornosti i snazi. U mladosti, Rukija je tovarila konje i bavila se fizičkim poslovima, ne žaleći se ni na teške uvjete rada. Danas, u svojim zrelim godinama, ona s jednakim entuzijazmom nastavlja njegovati tradiciju koju mnogi zaboravljaju.
“Najviše me brine omladina,” kaže nam Rukija. “Gube vrijeme tipkajući na mobitele. Ništa ih drugo ne zanima.” U njenim riječima osjeća se nostalgija za vremenima kada su mladi čevrsto držali do običaja i vrijednosti svojih predaka.
Njeni proizvodi svjedoče o trudu, preciznosti i ljubavi prema zanatu. Svaki komad koji izađe iz njenog doma priča priču o tradiciji Vlašića, bosanske izdržljivosti i neprolazne ljepote ručnih radova.
Posjeta Rukiji Osmanović nije samo prilika da se vide njeni rukotvorni radovi, već i da se osjeti duh bosanskog sela, gdje tradicija i umjetnost idu ruku pod ruku. U svijetu koji se brzo mijenja, Rukija ostaje čuvarica vrijednosti koje nas sve podsjećaju na važnost korijena i identiteta. Pogledajte video snimak ispod teksta.