U poslednjih tri mjeseci, tri ugledna bošnjačka alima (šejha) pretrpela su velike lične gubitke – smrt djeteta. Iako je svaka priča drugačija, njihova vjera i način na koji su se nosili sa tragedijom baca svijetlost na duboku duhovnu snagu i nadu koju nose sa sobom.
Prvi među njima, muderris Nezim Halilović, doživio je gubitak svoje ćerke koja je bila u trećem mjesecu trudnoće kada ju je smrtonosno pogodio tromb. Muderris, veteran prvih linija rata u Bosni, izrazio je svoju zahvalnost i prihvatanje Allahove volje riječima:
,,Preselila je moja ćerka Nudžejma i zadovoljni smo Allahovom odredbom.”
Njegova iskrena molitva za šehidstvo ostvarila se, prema njegovim riječima, na bolji način kroz smrt svoje ćerke, dok je sa suprugom pružao utjehu drugima, bez uzimanja tablete za smirivanje bola.
Drugi, šejh Haris ef. Kalač, suočio se sa smrću svog sina Suhejla u 12. godini, dok je još bio šerijatski maloljetan. Vjeruje se da je ovim činom Suhejl zaslužio dženet bez polaganja računa. Haris je dijelio osjećaj gubitka i Suhejlove brige o molitvi dok je bio bolestan, kao i njegova često razmišljanja o dženetu i džehenemu. Suhejlovo zanimanje za dženet i njegova nada da će ponovo vidjeti svog oca bili su nežan trenutak u ovoj teškoj situaciji.
Treći, hafiz Esad Mahmutović, pretrpio je gubitak sina Jahje, koji je preminuo kao utopljenik, stekavši time jedan od stepeni šehida. Esad je odavao počast ahlaku svojeg sina i ispričao kako je Jahja bio čist duhom i srca. Izjava Esada kako ga Allah nije uzeo, već vratio sebi, pruža duboku utehu i nadu.
Ispričane priče odražavaju nepokolebljivu vjeru i sabur ovih alima, koji u velikom iskušenju vide Allahovu milost. Nada da će njihova djeca biti dženetlije bez polaganja računa inshAllah, ostavlja trajan utisak o duhovnoj izdržljivosti i nadahnutom prihvatanju sudbine.
