Sajida Talfah, prva supruga Sadama Huseina, ostala je značajna figura u njegovom privatnom životu, a njihova zajednička priča spaja ljubav, tradiciju i tragediju. Sajida je bila kćerka Sadamovog ujaka, čovjeka koji je preuzeo brigu o njemu nakon što je ostao bez oca. Iako je bila nekoliko godina starija, tradicija je odigrala ključnu ulogu u njihovoj vezi, a brak između rođaka bio je uobičajen u arapskom društvenom kontekstu.
Njeno ime, koje na arapskom znači “ona koja obožava Allaha”, simboliziralo je pobožnost koja ju je pratila kroz život. Od djetinjstva su bili zaručeni, a kada se Sadam, kao mladić u egzilu u Egiptu, skrivao nakon neuspjelog atentata na političkog protivnika, Sajida mu se pridružila. U Kairu su se vjenčali, čime je počela njihova zajednička priča koja će ih kasnije odvesti na vrh vlasti u Iraku.
Po povratku u Irak, Sajida je rodila dvojicu sinova, što je bilo od izuzetne važnosti u arapskoj kulturi. Pored toga, par je dobio i nekoliko kćeri. Sajida nije željela ostati samo kod kuće; nastavila je raditi kao učiteljica, a ubrzo je postala i direktorica škole u Bagdadu. Bila je žena s jasnom ambicijom i odlučnošću, što ju je činilo značajnom figurom u Sadamovom životu. Kao prva dama Iraka, živjela je u luksuzu. Sadam ju je obasipao dijamantima, skupocjenom odjećom i automobilima. Posadio je čak i grm bijelih ruža i nazvao ga njenim imenom. Ipak, njen privatni život bio je ispunjen tenzijama, posebno nakon što je Sadam krajem 1980-ih odlučio dovesti drugu suprugu, suprugu jednog od iračkih avio-funkcionera. Ta odluka izazvala je glasine o porodičnim problemima, a situaciju su dodatno pogoršali tragični događaji, poput smrti Sajidinog brata u misterioznoj helikopterskoj nesreći.
Tokom Prvog zaljevskog rata, Sadam je odlučio poslati Sajidu u Švicarsku kako bi je zaštitio od opasnosti sukoba. Kasnije, tokom američke invazije na Irak 2003. godine, Sajida je pronašla utočište u Kataru, gdje je dobila politički azil pod zaštitom vladajuće porodice. Nakon hapšenja i suđenja Sadamu Huseinu, Sajida je angažirala tim vrhunskih advokata kako bi pokušala spasiti njegov život, ali nije uspjela spriječiti njegovu smrtnu kaznu. Nakon njegove smrti povukla se iz javnosti i nastavila živjeti mirnim životom u Kataru.
Unatoč optužbama da je finansirala iračke pobunjenike, Sajida ostaje simbol lojalnosti i izdržljivosti. Njena životna priča svjedočanstvo je o složenosti odnosa moći, tradicije i ljubavi u jednom od najturbulentnijih perioda moderne historije.