Na prostranstvima Pešterske visoravni, u selu Rastenoviće, život i dalje teče u ritmu prirode, ali se u posljednjim godinama osjeti snažan uticaj dijaspore. Mještanin Safet Osmanlić, govoreći o promjenama koje su zadesile selo, ističe da se danas mnogo ulaže u izgradnju kuća i obnovu imanja, iako mnogi mladi rade u inostranstvu.
Prema njegovim riječima, posljednjih godina podignute su nove i moderne kuće, a brojni mladi ljudi koji žive i rade u Austriji, Njemačkoj i drugim evropskim zemljama nastoje da ne prekinu vezu sa rodnim krajem.
„Omladina je otišla u inostranstvo, ali ulažu u selo. Prave kuće, uređuju imanja i dolaze kad god mogu. Ne zaboravljaju svoj zavičaj“, kaže Osmanlić.
Dijaspora ne zaboravlja rodni kraj
Safet Osmanlić navodi da mnogi mladi iz Rastenovića rade u Austriji, posebno u Tirolu, ali se svako ljeto vraćaju na Pešter. Tokom godišnjih odmora uređuju kuće, popravljaju štale i obrađuju imanja.
„Dolaze na deset ili petnaest dana, odrade sve što treba uz pomoć mašina i ponovo se vraćaju na posao u inostranstvo. Bitno je da ne zaboravljaju svoje selo i roditelje“, dodaje on.
Uprkos odlascima u inostranstvo, u selu i dalje ima djece i mladih porodica, što daje nadu da će život na Pešteri opstati. Osmanlić se prisjeća vremena kada je stočarstvo bilo glavni izvor života u ovom kraju.
„Ranije je u našem selu bilo najmanje tri hiljade ovaca. Danas je ostalo tek poneko stado. Ljudi više drže krave, i to rasne, jer se mlijeko redovno otkupljuje“, objašnjava on.
Sir koji se proizvede uglavnom se koristi za vlastite potrebe ili se poklanja rodbini i prijateljima, dok se višak rijetko prodaje. Stariji mještani često porede današnji život sa onim iz prošlih vremena. Nekada se, kaže Osmanlić, sve radilo ručno, a porodice su obrađivale velike površine zemlje.
„Imali smo žito, krompir i sve svoje. Ljudi su obrađivali desetine dunuma zemlje, a danas se sadi samo onoliko koliko je potrebno za kuću – malo luka, zelja i povrća“, priča on.
Ipak, modernizacija je donijela određene olakšice. Danas se većina poslova obavlja mašinama, pa je život na selu, kako kaže, postao „gospodskiji“ nego nekada. Iako je selo poznato po slozi i dobrim međuljudskim odnosima, mještani ističu da imaju jedan veliki problem – lošu putnu infrastrukturu.
„Najviše nam nedostaje asfalt. Obećavali su ga mnogi pred izbore, ali poslije izbora sve stane“, kaže Osmanlić.
Uprkos tome, dodaje da su ljudi u selu složni i da jedni drugima pomažu u svakoj situaciji – bilo da je riječ o radosti ili žalosti. Pogledajte video ispod teksta.
„Kod nas su komšije uvijek jedna uz drugu. To je najveće bogatstvo koje imamo“, zaključuje on.