Na prostranoj i surovoj, ali veličanstvenoj Pešterska visoravan, gdje vjetrovi oblikuju krajolik, a ljudi čuvaju tradiciju, smjestilo se selo Rastenoviće. Upravo tu živi i radi vrijedni domaćin Safet Osmanlić, čovjek koji najbolje svjedoči o promjenama koje su zadesile ovaj kraj – od teškog života nekada do današnjeg vremena kada dijaspora obnavlja svoja ognjišta.U posljednjim godin ama selo doživljava novu sliku. Mnogi mještani rade u inostranstvu, ali vezu sa zavičajem nikada nisu prekinuli. Novac zarađen u Austriji, Njemačkoj ili Tirolu sve češće se ulaže upravo u rodni kraj.
„Izgradile su se lijepe kuće, omladina je otišla u inostranstvo, ali ulažu u selo. Dolaze ljeti, popravljaju kuće, štale, obilaze roditelje i rodbinu. Nisu zaboravili svoj kraj“, kaže Osmanlić.
Iako mnogi mladi rade širom Evrope, posebno u Austriji, svake godine se vraćaju na Pešter – barem na nekoliko sedmica. Tada selo ponovo oživi: dvorišta se uređuju, polja obrađuju, a stare kuće dobijaju novi sjaj. Pešter je decenijama bio poznat po stočarstvu. U nekim selima, pa i u Rastenovićima, nekada su se brojala i po nekoliko hiljada ovaca.
„Ranije je bilo najmanje tri hiljade ovaca u selu, a sada ih je mnogo manje. Danas se više drže krave, posebno rasne. Mlijeko se redovno otkupljuje, a žene prave sir za porodicu i prijatelje“, objašnjava Osmanlić.
Nekada su se ogromne površine zemlje obrađivale ručno. Sijalo se žito, krompir i povrće, a prinosi su bili veliki jer je svaka porodica obrađivala desetine dunuma zemlje. Danas je slika drugačija – život na selu postao je lakši zahvaljujući mehanizaciji, ali je proizvodnja manja jer su mnogi otišli u gradove ili inostranstvo.Stariji mještani pamte vremena kada je svaki posao bio fizički napor.
„Nekada se kosilo ručno, radilo se mnogo i teško. Danas imaju mašine, voda je blizu, život je mnogo lakši nego prije“, prisjeća se Osmanlić.
I pored svih promjena, u selu i dalje vlada snažan osjećaj zajedništva.
„Kod nas se svi pomažu – u radosti i u žalosti. Složni smo, komšije smo jedni drugima kao porodica“, dodaje.
Iako selo ima mladu populaciju, djecu i prirodni priraštaj, mještani ističu da bez bolje infrastrukture nema pravog razvoja. Najveć problem je put.
„Godinama se obećava asfalt. Pred izbore svi obećavaju, ali poslije izbora ništa. To je ono što nam najviše nedostaje“, kaže Osmanlić.
Rastenoviće danas predstavlja sliku mnogih sela na Pešteri – ljudi odlaze u svijet, ali srce ostaje u rodnom kraju. Kuće se obnavljaju, porodice rastu, a sela i dalje čuvaju tradiciju. Uprkos izazovima, Pešter i dalje ima ono najvažnije – složne ljude koji ne zaboravljaju svoje korijene.Pogledajte tv prilog ispod teksta.