Braćak, Tutin – Usred pitomih pašnjaka Pešterske visoravni, u selu Braćak, živi jedan od onih ljudi koji kao da su iz druge epohe – Ramiz Mulić, 83-godišnji domaćin, poznat među mještanima kao sandžački adžo. Njegova priča je spoj zdravog duha, zahvalnosti prema životu i ponosa na skromno, ali čestito naslijeđe.
„Imam malo šećera, ali sam operisan od žučne kese. Bio sam u Kraljevu, i da nije bilo doktora tamo i Božije pomoći, ne bih se ovako lako oporavio. Operisan sam uveče oko pola devet, a već ujutru u osam šetam po hodniku. Doktor me gledao i rekao: ‘Halali, Rameze, svaka ti čast!’“, prisjeća se Mulić sa osmijehom i zahvalnošću.
Ramiz ne samo da se brzo oporavio nakon operacije, već je i dalje u punoj snazi. Živi u Braćaku, selu u kojem je proveo cijeli život, i ponosno kaže da se ničega ne boji jer je sve predao u Božje ruke. „Nemam nikakvih problema. K'o da nisam ni operisan.“
U oktobru će napuniti 84 godine, a iza sebe ima bogatu porodičnu priču. Otac je devet kćerki i dva sina, a svi su, kako kaže, „pošteno udati i oženjeni“. Djeca i unučad žive u Njemačkoj i u Sandžaku, a Ramiz s ponosom ističe da je sve prošlo bez ikakvih problema.
„To nije mala stvar – devet kćerki udati i dva sina oženiti bez ikakvih problema. A ja sam bio jedinka – nisam imao ni brata ni sestru. Bio sam sam. Ali nikad se nisam osjećao sam, jer u Braćaku smo svi jedna velika familija.“
Govoreći o selu, Ramiz evocira sjećanja na vrijeme kada su omladina i poštovanje činili temelj zajedništva. „Bilo je poštovanja, i među mladima i starima. Na svadbama, u običnom svakodnevnom životu – sve je imalo svoje mjesto i red.“
O samom imenu sela Braćak nema siguran odgovor, ali pretpostavlja da je vezano za vodu i močvarni teren. „Kad se kosilo livadom, nismo mogli volovima da izvučemo sijeno. Sve smo na ruke, vilama, nosili. Danas kamioni od 30 tona prolaze, a nekad nismo mogli ni sa tovarom sijena kroz blato.“
Selo Braćak danas više nema prodavnicu, pa Ramiz i mještani idu do Ljeskove po osnovne potrepštine. Ali, i to im je prilika za druženje. „Sretneš prijatelja, popijete kahvu, ispričate se. Nekad ništa ne kupiš, ali se napiješ dobrodošlice, i to ti ostane u duši.“
Ramiz se prisjeća i svog porijekla. Otac mu je iz Dolića, a majka iz Brošice, i već preko 130 godina Mulići su u Braćaku. U selu su dvije glavne familije – Čosovići i Mulići – i među njima, kako Ramiz kaže, uvijek je bilo poštovanja.
Dok svjedoči o vremenu koje je prošlo, o mladosti, radu, mukama i radostima, Ramiz šalje jasnu poruku: „Živio sam pošteno, zahvaljujem Bogu za sve što mi je dao. Djecu sam podigao, zdrav sam i zadovoljan. To je najveće bogatstvo.“ Pogledajte tv prilog ispod teksta.