U trenucima kada su magla, snijeg i surovi uslovi na Hajli natjerali mnoge da zastanu, jedan čovjek nije pristao na tišinu. Dok su nade slabile, a iscrpljenost uzimala danak, Semir Kadrović nije odustao. I upravo ta upornost, ta tiha, ali snažna odlučnost, dovela je do toga da potraga za tragično nastradalim Čazimom Fetahovićem bude okončana. Semir je sa ostatkom ekipe nastavio tamo gdje su drugi morali stati – i pronašao Fetahovića, vraćajući njegovoj porodici barem dio smiraja u najtežem trenutku.
- U moru poruka koje su preplavile društvene mreže, ljudi su jednoglasni:
„Veliki i hrabri gospodin. Bogatstvo Rožaja i Sandžaka.“
„Malo je ljudi kao Semir.“
„Neki ljudi su rođeni da budu oslonac drugima kada je najpotrebnije.“
„Junak!“
„Respekt.“
Ove riječi nijesu prazne pohvale. One su odraz osjećaja zajednice koja prepoznaje karakter. U vremenu kada se mnogo govori, a malo dokazuje, Semir Kadrović je pokazao da se čovjek ne mjeri riječima, već djelima.
- Jedan od osvrta koji se posebno dijelio kaže:
„Sandžački čovjek ne objašnjava sebe, on dokazuje. Ne žali se, ne traži razumijevanje, ide naprijed dok drugi stanu. Njegova suština nije praznina, već snaga koja čeka pravi trenutak da zagrmi. Da, dokazao je to Semir Kadrović.“
Planina Hajla je surova i ne prašta. Ali u toj surovosti pokazala je i drugo lice – lice hrabrosti, odgovornosti i ljudskosti. Kada su vremenski uslovi bili gotovo nemogući, kada je svaki korak nosio rizik, Semir nije mislio na sebe. Misao mu je bila usmjerena ka porodici koja čeka, ka zajednici koja strepi.
Nije tražio pažnju. Nije tražio priznanje. Nastavio je potragu. I zato danas Rožaje i Sandžak ne govori samo o tragediji. Govori i o čovjeku koji je u najtežem trenutku pokazao šta znači biti oslonac. Govori o gospodinu koji je ostao gospodin. Govori o Semiru Kadroviću. U vremenima kada su heroji rijetki, ponekad se pojave tiho – u čizmama punim snijega, sa pogledom uprtim ka planini, bez želje za slavom, ali sa srcem koje ne zna za odustajanje.