U vremenu kada su mudrost i obrazovanje bili temelji poštovanja društva u Sandžaku, Prijepolje je imalo sreću da u svojim redovima ima Ćamila ef. Čičića – čovjeka koji je svoj život posvetio širenju znanja i jačanju duhovnosti u svom rodnom kraju.
Rođen 7. septembra 1897. godine, Ćamil ef. je odrastao u porodici koja je cijenila obrazovanje. Njegov otac Bećir i majka Dževahira prenijeli su mu ljubav prema učenju, a on je tu ljubav nosio kroz cijeli svoj život. Osnovnu školu završio je u Prijepolju 1908. godine, zatim Ruždiju 1912., nakon čega je upisao Medresu. Njegova želja za znanjem nije se zaustavila tu – 1927. godine dobio je idžazetnamu od muderisa Murada ef. Sukića, a potom je nastavio školovanje u Sarajevu, u Šerijatskoj sudačkoj školi.
Govorio je arapski, turski i persijski jezik, što mu je omogućilo da proučava islamske tekstove u njihovom izvornom obliku. No, ono što ga je činilo posebnim nije bilo samo njegovo znanje – bio je to njegov način na koji ga je prenosio drugima.
Ćamil ef. Čičić nije bio samo profesor, već i mentor, savjetnik i oslonac generacijama mladih ljudi u Prijepolju. Od 1921. do 1941. godine predavao je u Bakije-hanume medresi, a od 1931. bio i njen upravitelj. Njegovi učenici ga pamte po strpljenju i blagosti, ali i po strogoći kada je trebalo. Bio je jedan od onih učitelja koji su vjerovali da se istinsko znanje ne sastoji samo u pukom ponavljanju lekcija, već u razumijevanju i primjeni naučenog.
Njegova svestranost dolazila je do izražaja i u Prijepoljskoj gimnaziji, gdje je, osim islamske vjeronauke, u jednom periodu predavao čak i matematiku – predmet koji nije bio njegova primarna oblast, ali koji je sa lakoćom podučavao. Takav je bio Ćamil ef. – predan, sposoban i uvijek spreman da pomogne.
Kada je 1941. godine medresa zatvorena, Ćamil ef. je preuzeo službu imama u Velikoj džamiji u Prijepolju. Teška ratna i poratna vremena donijela su brojne izazove, ali on je ostao čvrst u svojoj misiji – da svoj narod vodi kroz vjeru i moralna načela. Bio je primjer smirenosti i dostojanstva, čovjek koji nikada nije odustao od svojih vrijednosti, bez obzira na okolnosti.
Do posljednjeg dana svog života ostao je predan zajednici. Umro je 15. septembra 1955. godine i ukopan u rodnom Prijepolju.
Bio je otac sedmoro djece, a njegov sin Muhamed ostao je u Prijepolju, noseći uspomene na svog oca. No, naslijeđe Ćamila ef. Čičića ne živi samo kroz njegovu porodicu – ono živi kroz generacije učenika koje je podučavao, kroz priče koje se i danas prepričavaju, kroz poštovanje koje mu se i dalje odaje.
Ćamil ef. Čičić bio je mnogo više od profesora i imama – bio je stub bošnjačke zajednice, čovjek čija se riječ slušala i čija se prisutnost osjećala. Njegov rad i danas služi kao podsjetnik koliko jedan pojedinac može učiniti za svoje sugrađane kada radi sa iskrenošću, predanošću i ljubavlju.
Izvor FB profil Nadir ef. Dacić