-
-
-
Autor Suad K. Zoranić
-
-
Od uvođenja višestranačja na prostoru bivše Jugoslavije, malo je zajednica koje su doživjele tako duboku i slojevitu društvenu transformaciju kao što je to slučaj sa narodom u Sandžaku. Ono što je trebalo biti demokratsko oslobađanje, u praksi je često postalo prostor za nove oblike devijacija – političkih, moralnih i društvenih.
U teoriji, višestranački sistem donosi pluralizam, slobodu izbora i veću odgovornost vlasti. Međutim, u realnosti Sandžaka, mnogi će reći da su političke partije postale generatori novih problema – pošasti koje ranije nisu bile prepoznatljive u ovom društvu. Umjesto jačanja institucija i moralnih normi, došlo je do njihovog urušavanja.
Najopasnija posljedica ove transformacije nije samo u pojavi korupcije ili političkog uticaja – već u promjeni samih kriterija po kojima se vrednuje dobro i zlo. “Pokvarili su se kantari društva”, kako bi narod rekao.
Danas više nije presudno ko je čestit, vrijedan ili moralan. Naprotiv, nerijetko se u prvi plan guraju oni koji su do bogatstva došli sumnjivim putevima – preko politike, zloupotreba, trgovine uticajem ili direktne eksploatacije drugih. Takvi pojedinci postaju uzori, dok se pošten rad sve češće ismijava kao naivnost. U društvu se sve češće čuje opasna rečenica: “Snašao se.” Kao da je snalažljivost postala opravdanje za svaku vrstu nepravde.
Ono što dodatno zabrinjava jeste proces normalizacije takvih pojava. Mladi odrastaju uz poruke da bez “veze”, političke podrške ili koruptivnih mehanizama – nema uspjeha. U takvom ambijentu, granica između prihvatljivog i neprihvatljivog se briše.
Ne radi se više samo o pojedincima koji su skrenuli s puta. Problem je mnogo dublji – promijenila se “vaga” na kojoj se mjere društvene vrijednosti. Kada se izgubi objektivan kriterij, tada društvo ulazi u zonu opasne relativizacije, gdje sve postaje dozvoljeno ako donosi korist.
Društvo koje nagrađuje nepravdu i potiskuje poštenje neminovno ide ka propadanju. Ne preko noći, već polako – kroz gubitak povjerenja, kroz odlazak mladih, kroz urušavanje institucija. Sandžak danas stoji pred ozbiljnim pitanjem:
da li će se nastaviti putem u kojem “ugled” stiču oni koji ga najmanje zaslužuju, ili će se vratiti temeljnim vrijednostima koje su nekada bile stub ovog društva?
Jer kada se jednom pokvare kantari – nije problem samo u onima koji varaju. Problem je što više niko ne zna šta je prava mjera.