Dok mnogi još čekaju prve tone soli iz planiranih solana na sjeveru Crne Gore, u Ramčini kod Bijelog Polja već godinama niče nešto što bi malo ko očekivao – kikiriki! Na imanju vrijednog bračnog para, Željka i Veliborke Stešević, zemlja je prodisala drugačije. Umjesto pšenice, krompira i kukuruza – redovi kikirikija.
„Ovo je druga godina da ga sijem, a sad već vidim da uspijeva odlično,“ kaže Željko kroz osmijeh dok pažljivo čupa busen zemlje iz koje vire gomile zlatnosmeđih plodova.
„Prve godine nisam znao kako se radi oko njega – prinos je bio manji. Ove godine sam naučio – rodio je više i krupnije.“
Njegovo eksperimentisanje s mediteranskim biljkama počelo je iz čiste znatiželje. Na imanju Steševića već su cvjetale breskve, smokve i kivi, a sada su ti mirisi zamijenjeni blagim aromama kikirikija.
„Kad se skupe unučad, onda se taj kikiriki degustira. Oni ga obožavaju, to im je omiljeni desert,“ priča Veliborka uz smijeh, dok rukama sortira plodove.
Ova jednostavna scena govori mnogo – o ljubavi prema zemlji, o porodičnoj toplini i upornosti da se na sjeveru Crne Gore uspije i u nečemu što se donedavno činilo nemogućim.
Imanje Steševića postalo je prava atrakcija. Komšije i prolaznici svraćaju da se uvjere svojim očima: „Ne vjeruju ljudi da kikiriki može da rodi ovdje. Mnogi misle da izmišljamo. Kad vide plod, ostanu bez riječi,“ kaže Željko.
Njiva na kojoj su do juče rasli krompiri sada svjedoči o hrabrosti da se proba nešto novo. Ramčina, poznata po čistom vazduhu i plodnoj zemlji, pokazala je da uz trud i volju može dati i „okus juga“.
Steševići ne planiraju stati. Na njihovoj njivi već su nikle i prve sadnice urmi, badema i banana. Ako im se i to primi – Ramčina bi mogla postati jedinstvena oaza mediteranskih plodova na sjeveru zemlje.
„Zemlja je dobra, samo joj treba pažnje i ljubavi. Kad se nešto radi iz srca – sve uspije,“ poručuje ovaj bjelopoljski proizvođač, čije će imanje, sudeći po svemu, uskoro biti upisano kao prvo mjesto na sjeveru gdje kikiriki rađa kao u Dalmaciji ili Grčkoj.