Sandžaklijka pjevala dok su joj operisali tumor na mozgu: “Dok je duša pjevala, ja sam se borila za život”

Još prije samo nekoliko mjeseci život Lane Slović (24) iz Prijepolja izgledao je potpuno skladno i ispunjeno. Radnim danima softverski inženjer, vikendom vokal u bendu — mlada djevojka živjela je ritmom koji je u potpunosti voljela. Sve se promijenilo tog 12. aprila, nakon nastupa, kada je u kasnim satima stigla kući. U trenutku koji opisuje kao “bag koji je promijenio sve”, Lana je doživjela prvi epileptični napad — bez ikakvih prethodnih simptoma. Nekoliko sati kasnije probudila se u Urgentnom centru u Novom Sadu, a već poslije prvih nalaza čula je šokantnu rečenicu: u glavi ima veliki tumor, smješten u jednoj od najkritičnijih regija mozga. Lana je ispričala da prethodno nije imala nikakav znak upozorenja:

“Pripisala sam sve umoru. Mislila sam da će san riješiti sve. A onda sam se probudila u bolnici, okružena doktorima.“

Nakon dodatnih pregleda magnetnom rezonancom, neurolozi su otkrili tumor veličine dječje pesnice, smješten pozadi glave, sa lijeve strane, u blizini centara zaduženih za govor i pokrete desne ruke, noge i desne strane lica. Zbog svega toga operacija je mogla biti izvedena samo u budnom stanju. Na Klinici za neurohirurgiju u Beogradu donijeta je odluka — Lana mora na operaciju, ali uz tzv. „fully awake“ anesteziju. Neurohirurg dr Ivan Bogdanović i anesteziolog dr Saša Knežević objasnili su joj da je to jedini način da se sačuvaju vitalni centri mozga:

“Važno im je da tokom operacije razgovaraju sa mnom, da vide mogu li da govorim, da pomjeram ruku i nogu, da li sve funkcioniše. U početku sam se plašila, ali sam odlučila da vjerujem timu. Rekli su da su to radili i ranije — i to mi je dalo snagu.”

Tokom šest sati teške neurohirurške intervencije, Lana je bila potpuno budna. I ne samo budna — pjevala je.“Negdje na dnu srca…” odzvanjalo je operacionom salom, dok su ljekari uklanjali tumor.

“Duša je pjevala i kad je tijelo bilo slabo. To sam naučila tog dana. Čovjek sa vjerom može sve.”

Ljekarski tim povremeno ju je testirao — govor, pamćenje, pokreti. Sve vrijeme odgovarala je jasno i tačno, čuvajući svoje moždane funkcije dok su hirurzi radili milimetar po milimetar.Histopatološka analiza dala je ohrabrujuće rezultate: tumor je oligodendrogliom niskog stepena, što znači spor rast i odličnu prognozu. Trenutno Lana ne mora na agresivne terapije — biće samo redovno praćena.

“Laknulo je svima. Najbitnije je da sam funkcionalna i da oporavak ide dobro.”

Danas Lana ponovo hoda, vježba govor, čita i uči. Ima povremene glavobolje, ali sve je to dio procesa ozdravljenja. Ono što je uradila četiri dana prije nego što je priča objavljena mnoge je ostavilo bez riječi — diplomirala je.

“Utorak – hemoterapija. Petak – master inženjer elektrotehnike i računarstva.”

Od operacionog stola, preko oporavka, do završnog rada — sve u rekordnom roku. Anesteziolog dr Knežević naglašava da je procedura bila izuzetno zahtjevna:

“Pacijent je potpuno budan. Ništa ne boli, ali sve mora biti savršeno sinhronizovano. Naš cilj je da zaštitimo vitalne centre mozga. Lana je bila nevjerovatno hrabra. Čak je i pjevala tokom intervencije.”

Lana danas otvoreno govori o svom iskustvu kako bi ohrabrila druge:

“Nisam se vratila poslu, ali sam se vratila sebi. Ovo nije kraj nego novi početak. Vraćam se životu, polako, ali sigurno.”

Njena priča je podsjetnik da simptoma ponekad nema, da se život može promijeniti u jednom trenu — i da hrabrost ponekad pjeva, čak i u operacionoj sali.