Golija poznata je po svojoj surovosti, s najvećim brojem snježnih dana u regiji, što je čini izazovnim mjestom za život, ali i za rad. U njenim predjelima, gdje su vjetrovi snažni, a snježni nanosi mogu zatrpati puteve na cijeli mjesec, život se neprestano bori s prirodom. Za stanovnike Golije, zima znači borbu za opstanak. I dok se mnogi trude opstati, sve je manje onih koji se odlučuju ostati. Zbog toga, priče poput one o Gradivoju Puzoviću, farmeru iz sela Goševo, postaju rijetke, ali time i značajnije.
Na 1.000 metara nadmorske visine, Goševo je jedno od rijetkih sela koje opstaje u ovom planinskom kraju. Međutim, sada u njemu žive samo tri porodice – Gradivoj Puzović Grade i još dvojica komšija. Prije desetak godina u selu je bilo mnogo više ljudi, ali danas se uzalud traže tragovi mladosti i života. Na imanju koje je Gradivoj vrijedno gradio cijeli svoj život, već nekoliko godina prisutna je tišina. Tamo gdje je nekada bilo života i aktivnosti, sada vlada mir, a polja su pusta. Gradivoj, koji je 40 godina posvetio stočarstvu, svjedoči kako su dani kada su sela na Goliji bila puna života i energije sada daleko iza njega.
“Put do imanja je loš, ali smo navikli”
Za Gradivoja je život uvijek bio borba. Kada je imao samo 20 godina, nije imao dovoljno sredstava ni za preživljavanje. Počeo je praviti brezove metle koje je prodavao, a tek kasnije svoj je život usmjerio na stočarstvo. Od skromnih početaka, s nekoliko krava, stvorio je pravo malo carstvo. Danas ima 25 grla stoke, obrađuje tri i pol hektara zemlje i osigurava svojoj stoci dovoljno sijena za cijelu zimu. U uslovima Golije, to je pravo čudo.
“Trud i rad, to je sve što mi je bilo potrebno”, kaže Gradivoj dok pokazuje svoja imanja koja su nastajala tokom godina napornog rada. Iako je uspio stvoriti dom iz snova, s velikom kućom, štalom, pomoćnim objektima i garažom, svjestan je da budućnost tih imanja možda neće biti u rukama njegove porodice. “Selo je pusto, izumrlo. Mladi više ne žele ostati. Gledam svoja dva sina i kažem im: Idite, tražite sreću negdje drugo”, dodaje on s tugom.
“Selo izumire, ali ostalo mi je ono najvrijednije”
Iako Gradivoj ne krije ponos zbog svog uspjeha, svjestan je da on možda neće trajati. Pokušava osloboditi svoju djecu teških uslova života na Goliji. Iako mu je srce teško, sinovima poručuje da traže sreću i bolji život negdje gdje je mogućnost za napredak veća. “Volio bih da kuća ostane u porodici, ali ako oni odu, neću im zamjeriti. Neka idu, neka traže bolji život. Selo je već mrtvo, nije kao što je bilo ranije”, kaže on.
Zima je i dalje surova, a put do Gradetovog imanja ostaje loš, uprkos njegovim naporima da ga održi.
“Nekad je bilo još gore. Nismo mogli ni izaći iz sela zbog snijega. Danas je malo bolje, ali put je i dalje problem. Ipak, kad zima stisne, ništa se ne može raditi”, objašnjava Gradivoj.
Tako, dok zima ponovo dolazi i svi znaju šta ona donosi Goliji, Gradivoj i njegove komšije i dalje opstaju na svojoj zemlji, unatoč svim preprekama. Međutim, budućnost je neizvjesna, jer omladina više ne želi ostati i suočiti se s izazovima života u planinskim selima. Gradivoj, koji je izgradio svoje carstvo u ovim surovim uvjetima, duboko vjeruje da bi njegovoj djeci bolje bilo negdje drugdje. Njegova priča podsjetnik je koliko je važno cijeniti ono što imamo, dok to još imamo. Pogledajte tv prilog ispod teksta.