Na Donjoj Pešteri, u selu Ramoševo, svakodnevica protiče mirno, a život teče skladno s prirodom. Jedan od omiljenih mještana ovog kraja, 88-godišnji Šućo Kolašinac, svjedoči o tome da je recept za srećan život jednostavan: biti dobar čovjek.
- „Koliko stanovnika ima ovdje u našem zaseoku? Pa, bogami, oko 24. Nekada je bilo mnogo više, naročito preko brda, ali su se ljudi vremenom iselili u Novi Pazar i Tutin. Ovi naši što su ostali, dobro žive. Napravili su lijepe, nove kuće i lijepo im je“, kaže Šućo Kolašinac, koji je cijeli radni vijek proveo u šumarstvu kao lugar, obilazeći teren pješice čak 27 godina.
- „Sve sam pješke išao, i po Jarutu i po Reonu. Zime su bile oštre, snijeg visok, ali kad je bilo teško, manje je i narod išao u šumu, a manje sam i ja izlazio“, prisjeća se Kolašinac.
Tokom svih tih godina Šućo je radio pravedno, uvijek imajući razumijevanja za ljude, posebno one slabijeg imovinskog stanja.
- „Ako neko nije mogao platiti kaznu za bespravnu sječu, ja bih mu to oprostio ili nekako opravdao. Nikada nikoga nisam oštetio“, ističe on sa ponosom, dodajući da nikada nije zažalio zbog svojih postupaka prema ljudima.
Mještani Ramoševa s ponosom kažu da je Šućo Kolašinac „dobar čovjek“, što njemu, kako kaže, posebno znači.
- „Lijepo sam prošao i narod je zadovoljan sa mnom, a i preduzeće u kojem sam radio. To mi je najveća nagrada“, naglašava ovaj vitalni penzioner.
Kolašinac je odbio pozive svojih sinova da dođe živjeti kod njih u inostranstvo.
- „Zovu me djeca i u Njemačku i na druge strane, ali ja neću nigdje odavde. Ovdje mi je najljepše – čist vazduh, mir, komšiluk. Ništa ljepše od ovoga nema“, ističe on.
Svoje penzionerske dane provodi u šetnji, odlascima u komšiluk na kafu, posjetama pijaci u Tutinu i Pazaru, ali najviše uživa kada se u selo vrate njegovi sinovi s unucima. Tada selo posebno oživi, sve postane veselo i radosno.
- „Kad se svi okupimo, prošetamo, obiđemo rodbinu i prijatelje, svi zajedno uživamo u druženju. Moj sin je napravio kuću ovdje, da kad dođe ima gdje biti, a i unuci vole ovdje doći“, priča Šućo.
Uprkos godinama, Šućo Kolašinac i dalje aktivno učestvuje u društvenom životu, ističući koliko mu znače druženje i kontakt sa ljudima.
„Uvijek sam bio među narodom, volim kad mi neko dođe. U tome je moja radost. Dok mogu da hodam i da pričam, to je za mene sreća“, zaključuje Šućo Kolašinac, živa legenda Ramoševa i dokaz da za sreću nije potrebno mnogo – dovoljno je biti dobar čovjek. Pogledajte tv prilog ispod teksta.