Bivši profesor Državni univerzitet u Novom Pazaru, Senad Ganić, u gostovanju u podcastu Neposlušni podcast iznio je niz ozbiljnih tvrdnji o pritiscima unutar akademske zajednice, otkrivajući da je bio svjestan da će zbog svog angažmana ostati bez posla – ali da se zbog toga ne kaje.
Ganić, koji je prošao sva akademska zvanja do vanrednog profesora, ističe da je njegov profesionalni put prekinut očekivano – onog trenutka kada mu je istekao ugovor. „Bio sam svjestan da će se to desiti. Nisam imao iluzije“, poručio je, naglašavajući da je njegov angažman bio vođen principima, a ne ličnim interesom.
Prema njegovim riječima, ključni trenutak bio je formiranje sindikata na univerzitetu, što je, kako tvrdi, izazvalo snažan otpor uprave. Formiranje sindikata krajem 2023. godine, uz podršku oko 40 zaposlenih, označeno je kao početak otvorenog sukoba sa upravom.
Ganić tvrdi da je ideja sindikalnog organizovanja dočekana sa neprijateljstvom, jer predstavlja mehanizam kontrole i borbe protiv, kako kaže, nepravilnosti i kršenja zakona.
„Nismo se organizovali zbog benefita, već isključivo zbog borbe za univerzitet“, istakao je.
Nakon osnivanja sindikata, kako navodi, uslijedili su pritisci na članove – posebno administrativne radnike, kojima su mijenjani poslovi i otežavani uslovi rada. Ganić se osvrnuo i na studentske proteste, ocijenivši ih kao ključan trenutak koji je, prema njegovom mišljenju, donio „nedostajuću ideologiju“ borbi za promjene.
On smatra da je prostor Sandžaka i dalje specifičan jer, kako tvrdi, nije došlo do dubokih podjela među ljudima, što vidi kao važnu društvenu vrijednost. Jedna od najoštrijih poruka iz intervjua odnosi se na samu instituciju:
„Nekome ne odgovara da univerzitet u Novom Pazaru postoji“, rekao je Ganić, aludirajući na, kako tvrdi, sistemske probleme i opstrukcije.
Iako nije precizirao na koga konkretno misli, njegove riječi otvaraju ozbiljna pitanja o stanju visokog obrazovanja u ovom dijelu Srbije. Ganić je naglasio da su profesori godinama pokušavali rješavati probleme unutar institucije, bez iznošenja u javnost.
Tek kada su, kako kaže, iscrpili sve interne mehanizme, odlučili su da se obrate medijima i građanima.
„Nismo željeli da se univerzitet ‘mahalizira’, ali smo bili prinuđeni“, poručio je.
Priča profesora Senada Ganića otvara niz pitanja o transparentnosti, pravima zaposlenih i autonomiji univerziteta. Njegov slučaj pokazuje koliko cijena javnog istupa i borbe za promjene može biti visoka – ali i koliko je, prema njegovim riječima, važna. Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.