Novi Pazar, grad s bogatom historijom i kulturom, često je čuvar neispričanih priča koje se prenose s koljena na koljeno, a među njima se izdvaja jedna posebna, zaboravljena u vihoru vremena. Na mjestu gdje se danas prostiru bolničke livade, nasuprot fudbalskog stadiona FK „Novi Pazar“, nekada je stajala Seveli džamija, poznata i kao “Džamija ljubavi”.
Ova džamija, čiji naziv na turskom jeziku evocira osjećaje ljubavi i predanosti, bila je dio vakufa poznatog kao Vakuf “Gazi Sinanbeg” ili Vakuf “Kuru Česme”. Njeno ime dolazi od turske riječi “sevgili”, što znači “voljeni” ili “voljena”, ali neki izvori sugeriraju da je naziv možda bio “Selvi”, što bi značilo “jablan”. Bez obzira na etimološku dvosmislenost, jedno je sigurno – Seveli džamija je bila spomenik ljubavi, izgrađena s namjerom da slavi ne samo božansku ljubav već i ljubav između dvoje ljudi.
Prema predanjima, vakif ove džamije bio je ili neki ugledni gospodin ili dama koja je džamiju podigla u znak zahvalnosti Bogu i ljubavi prema nekoj osobi. U tom kontekstu, Seveli džamija mogla bi se smatrati novopazarskim pandanom Tadž Mahalu, spomeniku ljubavi koji je jednako inspirirao mnoge generacije.
Nažalost, džamija je uništena tokom jednog od brojnih austrijsko-osmanskih ratova krajem XVII ili početkom XVIII vijeka. Danas, sve što ostaje od ovog dragocjenog dijela novopazarske historije je džamijsko groblje s jednim prepoznatljivim mezarom i nekoliko polomljenih nišana. Mezar, sa svojim monumentalnim nišanima, predstavlja simboličan podsjetnik na cijeli vakufski kompleks, čuvajući sjećanje na jedno davno vrijeme i mjesto koje je bilo posvećeno ljubavi.
Nišan uzglavlja, prema nekim procjenama, potječe iz 16. vijeka, što sugerira da je i džamija vjerovatno bila izgrađena u prvoj polovini tog stoljeća. Nažalost, epitaf na nišanu ne postoji, pa ostaje tajna ko je sahranjen na tom mjestu i koje priče o životu i ljubavi su s njim nestale.
Danas, na mjestu gdje je nekada stajala Seveli džamija, ostala je tek uzdignuta humpa – pravolinijski oblik zemljišta koji možda skriva temelje ove zaboravljene džamije. Nažalost, arheološka istraživanja na ovom lokalitetu nikada nisu provedena, što je svojevrsni odraz našeg odnosa prema vlastitoj historiji i naslijeđu.
Ovaj zaboravljeni simbol ljubavi zaslužuje da bude sačuvan, možda i obnovljen, kao podsjetnik na prošla vremena kada su ljubav i vjera ispisivali stranice novopazarske historije. Možda je naziv džamije vremenom zaboravljen i zamijenjen, ali njena suština ostaje ista. Stoga, predlažemo da se na mjestu gdje je nekada stajala Seveli džamija podigne nova džamija istog imena, kako bi se očuvala uspomena na ovaj važan dio naše prošlosti i kako bi ljubav i dalje bila simbol ovog grada.
Autor Esad Rahić