Abdulah Sidran smatra kako bi svakom pismenom čovjeku trebalo biti jasno da rat protiv BiH nikada nije prestao, promijenila su se samo sredstva ratovanja i bojno polje. Jedna od meta već duže vrijeme nesumnjivo je Akademija nauka i umjetnosti BiH čije razbijanje opravdava potpuno etničko separiranje naroda.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
“Nema više pušaka i tenkova, na sceni su filigranski poslići kojima ‘Bošnjo’ nije dorastao. Ja odavno ukazujem da imamo rat za interpretaciju ratova koji su se vodili na ovim prostorima i onaj čija interpretacija nadjača druge bit će pobjednik nedovršenih oružanih sukoba”, istakao je Sidran za Patriju.
Sve je izraženiji problem intelektualaca koji bi po svaku cijenu da se akademicima zovu. U tu svrhu osnivaju udruženja građana kao Akademije nauka koje nisu ništa drugo do vjetar u leđa onima koji kontinuirano rade na razgradnji državnosti BiH. Jedna od njih je svakako BANU čiji izvori sežu u susjednu Srbiju, a koja se nikada nije razvila dalje od ‘kukavičjeg jajeta’ podmetnutog Bošnjacima. Njeno postojanje sugerisalo je ambicije razvoja bošnjačkog separatizma, bez čega na snazi gubi argumentacija postojanja Akademije nauka i umjetnosti RS-a i Hrvatske akademije nauka i umjetnosti u BiH, kaže Sidran.
“Iz te perspektive problematične su težnje daljnje devalvacije akademskog zvanja kroz osnivanje udruženja građana poput BANU iz koje se sada trebaju osnovati čak dvije nove neformalne grupe građana. Ma koliko se zagovornici trudili svoje ideje predstaviti kao brigu za afirmaciju vrijednosti BIH, u stvarnosti imaju destruktivan karakter, jednak, ako ne i opasniji od projekata za koje je jasno da iza njih stoje neostvarene ambicije velikosrpske ideologije koja je uvijek u BiH imala saradnika u ideolozima udruženog zločinačkog poduhvata kod Hrvata”, ističe Sidran.
Nudili su mi novac da uđem u BANU
Imao sam kontakte s inicijatorima osnivanja obje akademije. To su moji prijatelji koji su krenuli da rade zajedno, ali su se razišli. U ponudi je bila i pristojna cifra za funkciju sekretara, ali moje moralno osjećanje je nalagalo da ne ulazim u takve projekte, kaže Sidran.
“Zato je veoma važno pojasniti svakom dobronamjernom čovjeku kako je osnivanje etničkih akademija nauka i umjetnosti u BiH važan, vrlo funkcionalan faktor njene razgradnje po etničkim kriterijima. To je moćan instrument iste one agresije 1992. godine. Ako su očekivani takvi potezi nacionalno ostrašćenih neprijatelja BiH, onda je šokantno pristajanje narativno patriotski orijentisanih snaga da nerazumijevanjem odnosa u BiH daju povoda da se stekne osjećaj kako rušitelji BiH opet imaju saveznike”, zaključuje akademik Abdulah Sidran.
