STARČEVIĆE/RIBARIĆE – Na obroncima planina iznad Ribarića, u tutinskom selu Starčeviće, smještenom nadomak administrativne linije sa Kosovom, porodica Rizvanović dokazala je da se upornošću, radom i dobrim idejama može uspjeti i na selu. Nekada poznati po stočarstvu, danas su među prepoznatljivijim proizvođačima borovnice u ovom kraju. Domaćin Hajradin Rizvanović prisjeća se kako je sve počelo. Godinama je sa porodicom držao stoku i obrađivao zemlju na tradicionalan način, sve dok njegov sin, koji radi u Njemačkoj, nije predložio nešto sasvim drugačije.
„Radio je tamo sa Poljacima i vidio koliko se oni bave proizvodnjom borovnice. Došao je jednog dana i rekao: ‘Stari, zašto ne bismo i mi pokušali?’ Iskreno, nije mi bilo lako da prelomim. Godinama smo sijali žito, držali krave i bilo mi je žao da preoravam zemlju“, priča Hajradin.
Ipak, upornost sina je prevagnula. Nakon nekoliko godina razmišljanja i odlaganja odluke, porodica je krenula u realizaciju ideje. Zemljište je pripremljeno, kupljene su sadnice i podignuta plantaža.
„Narod se smijao. Govorili su da od toga nema ništa. Ali mi smo vjerovali da može uspjeti. Trebalo je ulaganja, rada i strpljenja, ali danas vidimo da je odluka bila ispravna“, kaže Rizvanović.
Rezultati nisu izostali. Samo prošle godine sa plantaže je ubrano oko deset tona borovnice, a plodovi su pronašli put do tržišta Srbije, Hrvatske i drugih evropskih zemalja.
„Dolazili su kupci iz Beograda, dolazila je i hladnjača iz Hrvatske. Imamo svoju hladnjaču kapaciteta do tri tone. Radnici beru, mi skladištimo, a onda roba ide dalje prema tržištu. Zadovoljni smo saradnjom“, objašnjava domaćin.
Posebno ga raduje što su kvalitet njihovih plodova prepoznali i veliki otkupljivači.
„Sve su analizirali u laboratorijama i odmah su nam javili da je kvalitet vrhunski. Rekli su nam da, ukoliko želimo proširenje proizvodnje, mogu pomoći i finansijski. To nam je bio dokaz da radimo dobar posao.“
Na plantaži tokom sezone radi i do deset sezonskih radnika, a cijela porodica uključena je u proizvodnju. Iako Hajradin ima 73 godine, svakodnevno je prisutan među zasadima.
„Ja volim da budem tu. Sinovi vode glavnu riječ, ali i ja pomažem koliko mogu. Kada dođe berba, mjerimo svaki kilogram, vodimo evidenciju i pošteno isplaćujemo svakog radnika.“
Osim borovnice, Rizvanovići uzgajaju i malinu te aroniju, nastojeći da dodatno prošire svoju proizvodnju. Ipak, jedan problem i dalje otežava njihov rad – loša putna infrastruktura.
„Najveći problem je put. Kada kamioni dolaze po robu, svaki vozač se požali. Loš put utiče i na transport, a svako oštećenje ploda znači i manju zaradu. Mještani i ljudi iz dijaspore godinama ulažu novac kako bi se putevi asfaltirali, ali još ima mnogo posla“, kaže Hajradin.
Uprkos tome, porodica ne planira da stane. Naprotiv, razmišljaju o širenju zasada i povećanju proizvodnje. Njihova priča najbolji je dokaz da sandžačka sela na granici Srbije i Kosova imaju budućnost kada postoje ljudi spremni da rade, ulažu i vjeruju u svoje ideje. Od nekadašnjeg stočarstva do modernih plantaža borovnice, Rizvanovići su pokazali da se i na selu može živjeti dostojanstveno, stvarati nova vrijednost i graditi uspješna porodična priča.