Sirija, zemlja bogate historije i izuzetnih prirodnih resursa, prema američkom ekonomisti Jeffreyu Sachsu, ima potencijal da osigura život u punom prosperitetu za 80 miliona ljudi – više nego što broji njeno trenutno stanovništvo. U svom članku objavljenom u renomiranom Wall Street Journalu, Sachs detaljno opisuje kako bi prirodna bogatstva ove bliskoistočne zemlje mogla postati osnova za ekonomski preporod, teško zamisliv u sadašnjim okolnostima.
Od plinskih polja do naftnih rezervi, Sirija posjeduje resurse koji bi je, uz pravilno upravljanje, mogli pretvoriti u jednog od ekonomskih lidera svijeta. Polje Conico u Deir ez-Zoru sposobno je zadovoljiti energetske potrebe za plinom 20 miliona ljudi. Polje Al-Shaer u Homsu moglo bi u potpunosti pokriti domaće potrebe i omogućiti izvozne kapacitete, dok plinske turbine na polju Al-Jabsa u Al-Hasaki mogu generirati električnu energiju dovoljnu za široku upotrebu. Polje Rumaylan u Al-Hasaki sadrži ogromne količine tečnog gasa, dajući potencijal za stvaranje energetske neovisnosti. Jedno od najvećih naftnih polja na Bliskom istoku, polje Al-Omar u Deir ez-Zoru, ključno je za ekonomski razvoj. Na polju Al-Tanak nafta doslovno izvire poput vodopada, dok polje Kubaiba u Hasaki stručnjaci ograničavaju zbog enormnog kapaciteta koji bi mogao uzrokovati poplave. Polje Al-Taim u Deir ez-Zoru moglo bi osigurati prihod po glavi stanovnika ekvivalentan evropskim državama.
Uz prirodna bogatstva, Sirija je i ključna tranzitna tačka koja povezuje istok i zapad. Prelazi poput Bab al-Hawa, koji spaja Tursku s Evropom, i Nassib, koji povezuje Jordan sa Zaljevom, generiraju milijarde dolara godišnje. Obalni pojas, ukoliko se pravilno investira, mogao bi Siriju pretvoriti u Dubai Bliskog istoka.
Sirija zauzima visoko mjesto na globalnoj ljestvici proizvodnje pamuka, gdje je četvrta zemlja u svijetu, dok je treća po kvaliteti durum pšenice. Također je druga zemlja u svijetu po proizvodnji maslina i maslinovog ulja te treća po uzgoju citrusa i povrća. Uz poljoprivredu, Sirija je bogata rudnicima zlata, uglja i najfinijeg fosfata u svijetu, dok silikonska polja i rezerve mramora mogu zadovoljiti globalnu potražnju desetljećima unaprijed.
Sirija je dom dvjema trećinama svjetskih antikviteta. Njen neprocjenjivi kulturni kapital, od drevnih gradova do jedinstvenih arheoloških nalazišta, mogao bi je učiniti globalnim liderom u turizmu, privlačeći milijarde dolara godišnje.
Sachs naglašava da su resursi samo dio jednadžbe. Sirija ima ogroman rezervoar mladih ljudi – preko 70% stanovništva je mlađe od 30 godina. Ova demografska prednost, u kombinaciji s prirodnim bogatstvima, daje Siriji jedinstvenu šansu za transformaciju.
Uprkos trenutnim političkim i ekonomskim izazovima, Sirija posjeduje potencijal da postane globalni centar prosperiteta. S pravilnim investicijama, reformama i stabilnošću, ova zemlja bi mogla preći put od rata do ekonomskog čuda, postavljajući nove standarde za regiju i svijet. Kao što Sachs zaključuje: “Bogatstvo Sirije nije samo prirodni resurs, već i njeni ljudi koji mogu izgraditi svjetliju budućnost.”