Merima Kurteš Njegomir, jedna od najistaknutijih pevačica narodne muzike u bivšoj Jugoslaviji, ostavila je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni. Tokom svoje bogate karijere, često je isticala svoje korene i porodično nasljeđe, kao i ljubav prema muzici koja ju je pratila od detinjstva. U jednom intervjuu za RTV Novi Pazar, Merima je podijelila dirljive detalje o svom porijeklu:
“Moj otac je Turčin iz Ohrida. Ja ne znam turski, ali sam snimila tri pesme na turskom jeziku. Želja mi je da odem u Istanbul i posjetim Tursku.”
Rođena 9. novembra 1953. godine u Zemunu kao Merima Kurtiš, odrasla je u muzički nadarenoj porodici koja je negovala tradiciju i ljubav prema umetnosti. Njen talenat bio je prepoznat još u ranim godinama, a formalno muzičko obrazovanje stekla je završivši srednju muzičku školu “Kosta Manojlović” u Zemunu, na odsjeku za solo pjevanje. Uz to, završila je i Višu turističku školu, što govori o njenoj svestranosti. Njena profesionalna karijera započela je 1972. godine i ubrzo je postala simbol narodnog melosa, poznata po emotivnim i virtuoznim interpretacijama pesama poput “Ivanova korita”, “Ruzmarin” i “Što je lepo kad se neko voli”.
Snimila je više od 25 albuma i izvođenjem pesama na preko dvadeset jezika, uključujući turski, ruski, grčki i mađarski, postala most između različitih kultura. Merimina ljubav prema muzici bila je praćena brojnim priznanjima. Dobitnica je Vukove nagrade za doprinos kulturi, Zlatnog mikrofona Radio Beograda i Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice. Kao prva pevačica narodne muzike koja je održala koncert na prestižnom Kolarcu, pokazala je da tradicionalna muzika može da se uzdigne na nivo umetničkog spektakla.
Merima je ostala posvećena svojoj publici do poslednjih dana svog života. Preminula je 20. novembra 2021. godine u Beogradu, nakon kraće borbe sa teškom bolešću. Njena smrt ostavila je prazninu u srcima ljubitelja muzike, ali njeno bogato muzičko nasleđe nastavlja da živi i inspiriše nove generacije.
“Muzika je univerzalni jezik, a moja misija je bila da spajam ljude pesmom,” govorila je Merima.
I upravo je to i radila – njen glas nije poznavao granice, ni jezičke ni kulturne. Sećanje na Merimu Njegomir ostaje kao podsjetnik na snagu umjetnosti koja povezuje i inspiriše. Njena muzika nastavlja da živi kroz zvuke koji prenose emocije, tradiciju i ljubav prema životu. POgledajte intervju ispod teksta.