Profesor Husein Delić, rođen 1944. godine u Novom Pazaru, bio je istinski patriota i borac za prava Bošnjaka Sandžaka. Njegovo ime, nekada glasno i prisutno u političkim i društvenim krugovima, danas je nepravedno potisnuto u zaborav. Ipak, njegov doprinos oblikovanju nacionalne svijesti i političkog identiteta Bošnjaka ostaje neizbrisiv.
Delić je potekao iz ugledne porodice Delić, jedne od najstarijih pazarskih porodica, koja je živjela u Potok mahali. Majčina smrt, kada je Husein imao samo 16 godina, ostavila je duboke tragove na njegov život, oblikujući njegovu odlučnost i posvećenost kasnijem radu. Nakon završetka Ekonomske škole u Novom Pazaru, stekao je višu stručnu spremu kao nastavnik istorije i geografije u Beogradu, a kasnije je diplomirao geografiju na Univerzitetu u Prištini.
Kao profesor, bio je poznat po svom širokom znanju i posebnim predavanjima prožetim humorom i arhaičnim bošnjačkim izrazima. Njegova ljubav prema jeziku i kulturi bila je vidljiva u svakom času, a učenici ga i danas pamte po zanimljivim lekcijama koje su bile drugačije od svega na što su bili navikli.
Delićev patriotski duh posebno se ispoljio početkom 1990-ih, kada je bio među prvim članovima SDA Sandžaka. Kroz politički angažman dao je ključan doprinos jačanju nacionalne svijesti Bošnjaka i borbi za status Sandžaka. Jedan od njegovih najvažnijih doprinosa bila je izrada karte Sandžaka, koja se i danas koristi, posebno u medijima i kulturnim institucijama.
Nažalost, politička previranja i opasnosti tih godina prisilili su Delića da napusti Sandžak i potraži sigurnost u Turskoj. Tamo je radio sa oko 500 studenata iz Sandžaka kao glavni koordinator, a kasnije je postao savjetnik Sulejmana Ugljanina. Iako je mnogo svog znanja i energije dao bošnjačkoj zajednici u Turskoj, teško je podnosio osjećaj da su ga mnogi zaboravili. Njegova borba i doprinos ostali su nepriznati, što je ostavilo teške posljedice po njegovo zdravlje.
Sjećanje na ovog velikog čovjeka treba ostati živo. Husein Delić je svojim radom i nesebičnim zalaganjem ostavio neizbrisiv trag u historiji Bošnjaka Sandžaka, a njegova borba za prava i status njegovog naroda trebala bi nas sve podsjećati na važnost očuvanja nacionalnog identiteta.
Izjava Kasima Zoranića, dugogodišnjeg prijatelja i političkog saborca:

“Husein je bio ne samo moj prijatelj, već i brat po ideji i borbi. Njegov patriotizam i požrtvovanost bili su bez premca. Uvijek je stavljao interese Bošnjaka ispred svojih, i nije se libio da se bori za ono u šta je vjerovao, čak i kada su ga mnogi zaboravili. Husein Delić je bio veliki čovjek, veliki borac, i jedan od onih koji su udarili temelje bošnjačkog identiteta i borbe za Sandžak. Njegova veličina nije se mjerila samo znanjem, već i srcem i neiscrpnom energijom koju je ulagao u našu zajedničku stvar. Zaslužio je mnogo više priznanja nego što je dobio, ali ja ću ga se uvijek sjećati kao istinskog heroja našeg naroda.”-izjavio je Kasim Zoranić za Sandžak Danas.
Nakon četiri godine provedene u Turskoj, Delić se preselio u Bosnu i Hercegovinu, gdje je predavao istoriju i geografiju u Živinicama kod Tuzle. Porodične nedaće su ga pratile – njegova supruga i kćerke bile su razdvojene godinama, a tek pred kraj života porodica se ponovo okupila. Njegovu tešku situaciju opisao je još jedan saborac i partijski drug, profesor Esad Rahić:
“Bio je razočaran što su ga partijski drugovi zaboravili i zapostavili. Porodica mu je bila rasturena. Najstarija kćerka, Sibela, otišla je u Tursku, gdje je završila Tekstilno-tehnološki fakultet u Adani i tamo se udala, gdje i danas živi. Srednja kćerka otišla je u Njemačku trbuhom za kruhom, gdje i danas živi. Supruga Safeta ostala je s najmlađom kćerkom u Novom Pazaru, gdje je radila u školi ‘28. novembar’ i predavala istoriju i geografiju. U teškim ratnim danima preživljavala je bez primanja, boreći se za život. Poslije sedam godina razdvojenog života, pridružila se suprugu u Živinicama, gdje je i ona radila u školi. Napokon su, nakon toliko godina, ponovo bili zajedno. Husein je bio u lošem zdravstvenom stanju – imao je šećernu bolest i visok pritisak. Oslabio je i zdravstveno i fizički. Razočarenje i patnje koje je doživio u izbjeglištvu ostavile su kobne posljedice po njegovo zdravlje. Eto, tako se mi Bošnjaci odnosimo prema najvećim borcima za naša nacionalna prava i identitet.” – napisao je profesor Esad Rahić.
Profesor Husein Delić preminuo je iznenada, 16. decembra 2001. godine, u 56. godini života, umoran od dugogodišnjih borbi, političkih razočaranja i zdravstvenih problema. Njegov posljednji ispraćaj iz Živinica bio je dostojanstven, a uz podršku SDA i SDP-a, njegovo tijelo preneseno je u Novi Pazar, gdje je sahranjen na Velikom groblju.
Sjećanje na ovog velikog čovjeka treba ostati živo. Husein Delić je svojim radom i nesebičnim zalaganjem ostavio neizbrisiv trag u historiji Bošnjaka Sandžaka, a njegova borba za prava i status njegovog naroda trebala bi nas sve podsjećati na važnost očuvanja nacionalnog identiteta.
Da mu Allah Uzvišeni podari najljepše mjesto u Džennetu. Amin.
