Autor Suad K. Zoranić
Za svaki grad postoje pojedinci koji su simboli njegovog duha i identiteta. U Novom Pazaru, jedna od takvih osoba je Ljiljana Kostić, čiji humanitarni rad oblikuje ovaj grad već četiri decenije. Iako ima šezdeset godina, Ljiljana ne pokazuje znakove usporavanja u svojoj posvećenosti kao rukovodilac Crvenog krstu u Novom Pazaru, gdje radi već četrdeset godina.
Novi Pazar je grad poznat po svojoj bogatoj historiji i raznolikoj kulturi, ali i po neumornim pojedincima čiji humanitarni rad oblikuje bolju budućnost za sve njegove stanovnike. Među njima se ističe Ljiljana Kostić, čiji je životni put neraskidivo vezan za djelovanje u Crvenom krstu, organizaciji koja je već četiri decenije njen drugi dom.
Ljiljana Kostić, neumorna humanitarka iz Novog Pazara, nedavno je na društvenim mrežama odala počast svojim preminulim sugrađanima i borcima, Hivziji Ćatoviću – Hiviju i Mustafi Crnišaninu – Muji. Ona je osvijetlila njihove živote, posvećene radu u omladinskim radnim brigadama i nesebičnom služenju zajednici, riječima koje su istovremeno himna sjećanju i poziv na očuvanje naslijeđa.
Kroz ove riječi, Ljiljana nas vodi kroz vrijeme kada su “pazarski veterani” ujedinjeni pod zastavama radnih akcija poput “Hivzo Zejnelagić”, “Ramiz Koca”, “Beograd-Bar”, “Morava” i “Auto-put”, utirali staze solidarnosti širom bivše Jugoslavije. Njihova zadužbina ne leži samo u fizičkim objektima koje su izgradili, već i u duhu zajedništva koji su njegovali.
Ljiljana se sjeća kako su Hivzi i Mujo, do posljednjih dana, bili aktivni u održavanju i uređenju lokalnih plaža i rijeka, ostavljajući za sobom tragove koji će dugo biti vidljivi. Ali pravi trag koji ostaje, kako Kostić naglašava, jeste u srcima ljudi koje su dotakli, u sjećanjima koja nikada ne blijede.
Njeno sjećanje na Hivziju i Mujaga je podsjećanje na to da pravi heroji ne nose plašt ni maske, već alatke i ideale. Oni ne traže priznanje, ali njihova djela govore umjesto njih. Ovim riječima, Ljiljana ne samo da čuva uspomenu na svoje prijatelje, već i potiče novu generaciju da nastavi tamo gdje su oni stali. “Voljeni nikad ne umiru,” piše ona, “i postoje sve dok žive oni koji ih se sjećaju.”
Legende Jošanice – Ljiljana Kostić i Kasim Zoranić
Njene riječi oslikavaju duboku povezanost i ljubav koju osjeća prema svojim sugrađanima i pokazuju da je pravo liderstvo sposobno da prenese vrijednosti i ideale kroz generacije. U ovom modernom dobu, gdje se često zaboravljaju heroji rada i odanosti, Ljiljana Kostić nas podsjeća na to da se prave vrijednosti ne mjere popularnošću ili trenutnim uspjehom, već trajnim uticajem na živote drugih.
Njena posvećenost i riječi su izvor inspiracije za sve koji žele da doprinesu svojoj zajednici, podsjećajući nas da, bez obzira na promjene koje donosi vrijeme, neka djela ostaju vječna. Njen status prenosimo u cijelosti.
Dragi moji drugovi bili ste cijeli život sa nama sve do svoje smrti pod zastavom proslavljenih pazarskih omladinskih radnih brigada:
“Hivzo Zejnelagić”
“Ramiz Koca”
“Beograd-Bar”
“Morava”
“Auto-put”
i mnoge druge radne akcije širom Jugosllavije.
Na kraju vaše poslednje akcijaške karijere učestvova li ste svake godine do same svoje smrti u brigadi pazarskih “VETERANA”
na uredjenju Pazarske plaže, čiščenju rečnih korita i okolnih pazarskih izletišta.
Dragi moji drugovi, teško je reći da vas više nema, sjećanje na vas nikad ne može da izblijedi.
Ostajete u našim srcima, sjećanje i uspomene koje nas vežu za sve one hajrate i dobra dijela koje ostaviste iza vas kroz društveni akcijaški korisni rad.
Bol nije u riječima nego u srcu gdje će te ostati zauvijek, voljeni i nikada zaboravljeni.
Uvijek će te biti u našim neumornim akcijaškim srcima.
Voljeni nikad ne umiru, i postoje sve dok žive oni koji ih se sjećaju, ali sva dobra dijela – hajrati ostali su iza vas koji ste vašim radnim angažovanjem ostavili kroz “ORA.Novi.Pazar” širom naše bivše SFRJ❤️💪 koje će sve generacije podsećati da su to radili i uradili neki dobri ljudi koje neko to naziva:
ZADUŽBINOM ili HAJRATOM.
Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt, već i život koji je mogao još da traje.
Boli svako sjećanje na vas, bole nas zajedničke fotografije sa ORA, bole nas akcijaška radilista i trase kroz koja smo prolazili, bole nas vaše iskrene riječi, vaše saljive dosetke,
boli sve što nas podsjeća na vas, posebno nas podsjećaju sve naše akcijaške pjesme, svi pozdravi i pesme o našem šeher Pazaru gde smo pjevali
“Kad pogledam sa bedema vidim divan grad…”…..
Te uzvikivali o Pazaru na svim gradilistima širom nam drage ex-Jugoslavije SFRJ ⭐️
voljeni naši
Hivzija Ćatoviću – Hivi❤️
Mustafa Crnišanin – Mujo❤️
Vole vas i voleće vas vaši akcijaški drugovi.😢
Neka vam je vječni RAHMET i SLAVA vam dobri naši drugovi
❤️🙏🤲☝️🤲Komandant
ORA
Novi Pazar
Ljilja Kostić
