Na putu između Duge Poljane i Sjenice, u pitomom predjelu smještenom među brdima, nalazi se monumentalna kula u selu Brnjici. Ova kula, koja već stoljećima odolijeva zubu vremena, predstavlja značajan spomenik prošlosti, iako je sada na ivici potpunog propadanja.
Mještani i istoričari imaju različita mišljenja o njenom porijeklu. Neki tvrde da je izgrađena krajem 18. ili početkom 19. vijeka, od strane najčuvenije begovske porodice Čavić iz Sjenice. Čavići su tada bili najmoćniji i najbogatiji sjenički begovi, upravljajući velikim feudalnim posjedima koji su se protezali od Sjenice, preko Štavlja i Brnjice, sve do Ivanjice. Brnjica i okolna sela su bila u vlasništvu ove porodice, a vjeruje se da im je sjedište bilo u selu Raspoganče, odakle su kontrolisali okolne posjede.
Prema drugim izvorima, kula u Brnjici je pripadala begovima Zekićima, dok treći izvori tvrde da su je izgradili begovi Alija i Avdulah Imzibegović iz Đakovice, tokom osme decenije 19. vijeka. Bez obzira na tačno porijeklo, činjenica je da je kula sada u vlasništvu srpske porodice Spasojević i mještani je nazivaju “kula Spasojevića”.
Brnjica je do sredine tridesetih godina prošlog vijeka bila bošnjačko selo. Međutim, Bošnjaci su tada bili prisiljeni napustiti svoje domove, a tragovi njihove kulture i prisustva polako nestaju. Danas, samo oronula, napuštena i zapuštena kula, čiji je krov gotovo potpuno propao, posljednji ostaci muslimanskog mezarja i nekoliko bivših muslimanskih kuća u kojima sada žive srpske porodice, svjedoče o nekadašnjoj bošnjačkoj zajednici.
Nekadašnja džamija u Brnjici nije preživjela prolazak vremena – ni kamena nije ostalo od nje.
Kula je građena kao zgrada s prizemljem, u kojem je bila štala, i spratom na kojem se stanovalo. Prizemlje i sprat su bili povezani unutrašnjim stepeništem. Osnova kule je kvadratna, zidovi su građeni od kamena, a četvoroslivni krov je bio pokriven šindrom.
Nažalost, ova kula danas ima više vlasnika i nasljednika koji ne žive u selu, zbog čega je objekat napušten i u veoma lošem stanju. Iako je 25. maja 2011. upisana u centralni registar pod brojem SK 2099, te 29. septembra 2010. stavljena pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo kao nepokretno kulturno dobro i spomenik kulture, stvarnost je daleko od idealne. Kula je prepuštena zaboravu i propadanju, iako bi trebala biti zaštićena kao dio bošnjačke kulturne baštine.
Ovo je još jedan u nizu spomenika koji, iako zvanično proglašen za spomenik kulture, ostaje prepušten neumitnom propadanju. Ako se ništa ne preduzme, uskoro će postati ničiji spomenik kulture – simbol prošlosti koja polako nestaje dok svi nijemo posmatraju.
Esad Rahić