Subota, 21 Juna, 2025

Sjeničak Milorad Babić je čuvar Pešteri: „Priroda nam daje sve, ali samo ako znamo kako da je čuvamo“

Share

Pešterska visoravan – prostranstvo vjetra, tišine i tajni prirode. Na ovom surovom, ali veličanstvenom mjestu, između snježnih zima i ljetnih suša, jedan čovjek već godinama bdije nad svakim njenim dahom – Milorad Babić, čuvar Specijalnog rezervata prirode Peštersko polje.

Rođen u Sjenici, u porodici koja generacijama živi u skladu s prirodom, Milorad je odrastao uz zvuk zvona na stoci, miris trave i šapat vjetra sa visoravni. Iako je karijeru započeo u kancelariji Zavoda za zapošljavanje, srce ga je povuklo nazad, tamo gdje se osjeća živim – na Pešter.

  • „Kad sam došao ovdje, znao sam – ovo je moj poziv, ne samo posao. Ne bih se vratio u kancelariju ni za šta na svijetu“, kaže Milorad dok pokazuje horizonte bez drveća, gdje je nebo uvijek nadohvat ruke.

Danas je upravo on lice i glas jednog od najvažnijih prirodnih rezervata u Srbiji. Svakodnevno nadzire staništa, hrani životinje, dočekuje rijetke ptice, vodi edukacije i – što mu je najvažnije – prenosi znanje i ljubav prema prirodi.
Priroda koja još skriva tajne

Peštersko polje, jedno od najvećih kraških polja Balkana, i dalje iznenađuje i najiskusnije. Milorad s oduševljenjem govori o ušatoj ševi i žutokljunoj galici, ali posebno o crnom lešinaru čiji dolazak na hranilište doživljava kao praznik. Posebno je ponosan na nedavno zabilježenu novu vrstu za Srbiju – azijskog zlatnog vivka.

  • „Noću, na kamerama, gledam vukove s mladuncima kako se igraju ispred hranilišta. Ti trenuci me podsjete koliko je priroda snažna, a mi samo gosti, čuvari na prolazu.“

Ali život na Pešteru nije idila. Temperature zimi znaju pasti i do -40, dok ljeta donose iscrpljujuće suše. Voda postaje luksuz – kako za ljude, tako i za 20.000 grla stoke koja zavise od svakodnevnih cisterni iz Novog Pazara.

  • „Krave ljeti leže s isplazenim jezicima, traže hlad. Bez pomoći vojske i cisterni, stoka ne bi preživjela.“

Klimatske promjene pogoršavaju situaciju. Stočna ispaša opada, a troškovi rastu. Milorad naglašava potrebu za investicijama u bunare i vodozahvate, ali i za institucionalnom podrškom.

Nekada su ljudi nesvjesno zagađivali rijeke i trovali cijela staništa pokušavajući da otjeraju vukove. Danas je to sve rijeđe – zahvaljujući upornoj edukaciji i kampanjama kao što su

„Ovo nije samo bara“ i „EU za Zelenu agendu“.

  • „Ljudi mijenjaju svijest. Bitno je da ne odustanemo. Svaka edukacija, svaka priča, svaki razgovor čine razliku.“

Ljubav prema Pešteru prenosi i na svoju porodicu. Zajedno sa suprugom i djecom živi u skladu s prirodom, pazi na svaku kap vode i uči djecu da poštuju život oko sebe.

  • „Priroda nam daje sve – ali samo ako znamo kako da joj uzvratimo. To učim i svoju djecu.“

Priča Milorada Babića je više od biografije jednog čuvara. To je svjedočanstvo o tome kako ljubav prema zemlji može postati životna filozofija. Pešter nije samo priroda – to je odgovornost, zadaća i zavjet.

Slični članci

Local News