-
Reportaža Kulturista iz najhladnijeg grada u Srbiji pretvara se u najukusnije gastronomsko putovanje
Kad se pomene Sjenica i Pešterska visoravan, prve asocijacije su snijeg, niske temperature i oštra zima. Ipak, ova surova priroda krije jedan sasvim drugačiji i mnogo topliji doživljaj – bogatu, autentičnu kuhinju, čija je osnova domaći sir, bivolji kajmak, jagnjetina i neodoljive pite.
Na poziv Sabahudina Abdagića, poznatog kao pešterski rendžer, ekiša Kulturista uputili su se u istraživanje ne prirodnih čuda, već – gastro oaza. Prva stanica: hotel “Borovi”, gdje nas je dočekao raskošan pešterski doručak i direktorka Minela, ponosna na to što sve namirnice dolaze s njihove farme, udaljene svega 12 kilometara.
Na trpezi su se našli kravlji, ovčiji i bivolji sir, paprika u pavlaci, kačamak, heljdine palačinke, lepinje iz njihove pekare, domaća jaja, sudžuk i, naravno, kralj svakog doručka – bivolji kajmak.
- “To je najtraženiji proizvod, bogat i ljekovit, jer bivolice daju malo mlijeka, ali izuzetnog kvaliteta”, objašnjava Minela, uz obećanje da ćemo vidjeti i samu farmu.
-
Farma Selek: gdje nastaje kajmak sa karakterom
Na visinama iznad Sjenice nalazi se farma porodice Selek. Domaćin Izet dočekuje među stotinama ovaca, koza, krava i posebne pasmine goveda – angusa. Ove krupne životinje, poreklom iz Škotske, bez problema podnose pešterske zime.
Međutim, pravi dragulj farme su – bivolice. Njihovo mlijeko je osnova za prepoznatljivi sjenički kajmak. “Daju do dve litre mlijeka dnevno, ali s toliko masnoće da je svaki gram – zlata vrijedan”, kaže Izet.
I dok snijeg lagano prekriva visoravan, u toplim štalama pramenke – autohtona sjenička rasa ovaca – othranjuju jagnjiće čije će meso završiti na pešterskoj trpezi. Na farmi boravi i Medo – konj težak preko 1400 kilograma, kandidat za Guinnessovu knjigu rekorda.
U povratku u grad, zaustavljaju se u mlekari “Korzo”. Miris svježeg sira ispunjava prostoriju. Radnice u belim uniformama pažljivo prate tradicionalan proces zrenja sjeničkog sira – blago slan, punog ukusa i gust, ovaj sir je rezultat netaknute prirode i vrhunskog mlijeka.
“Najvažnija stvar je mleko. Ovdje je sve čisto, prirodno, pa takav mora biti i sir”, kaže jedna od radnica. Uz sir, pravi se i mladi kajmak koji se može kupiti direktno u njihovoj prodavnici u centru Sjenice.
U domu porodice Guđić, zatiču Aminu kako priprema čuvenu sjeničku pitu. Tajna, kaže, leži u sjeničkom siru, domaćem maslacu, jajima i vještim rukama. Recept se prenosi generacijama, a rezultat je sočna pita čiji miris ispunjava kuću.
Amina je članica udruženja “Sjeničanke”, koje okuplja žene posvećene očuvanju gastronomskog naslijeđa ovog kraja. Upravo one nas pozivaju na završni čin ove gastro-avanture – večeru kod Bahra Jukića.
U restoranu “Kod Jukića”, Bahro nas dočekuje s trpezom koja oduzima dah – mantije, sarme, potopljike sa suhim mesom, domaća halva, zlatko, kajmak, ravna pita, kavurma i nezaobilazna jagnjetina s ražnja. Svaki zalogaj otkriva duh ovog kraja – jak, autentičan i srdačan.
“Naši ljudi su gurmani, a naše žene – još veće gurmanke”, šali se Bahro dok nas poziva da ne biramo – nego da probamo sve.
Pešterska trpeza nije samo hrana – ona je kultura, tradicija i gostoprimstvo. Ovdje zima ne znači hladnoću, već toplinu oko stola, uz miris pite, ukus kajmaka i pjesmu koja dolazi iz srca.
Ako želite da okusite dušu Srbije – vidimo se u Sjenici. Pogledajte videoprilog ispod teksta.