Pored historijskog kompleksa Stare banje u Novom Pazaru, koji datira iz XV vijeka i važi za jedno od najznačajnijih kulturno-historijskih dobara Bošnjaka na Balkanu, niče savremeni bazen za kupanje. Redakcija portala raspolaže podacima o tome ko stoji iza ovog projekta, a uskoro ćemo objaviti i detalje o ovom, slobodno možemo reći – kriminalnom poduhvatu.
Novi Pazar se ovih dana suočava sa još jednom sramotnom epizodom devastacije vlastitog naslijeđa. Dok se na riječima svi zaklinju u važnost očuvanja kulturne baštine, u praksi gledamo kako niču objekti bez javne rasprave, stručne kontrole i bilo kakvog poštovanja prema onome što predstavlja temelj identiteta ovog grada.
U dvorištu Stare banje, vakufskog dobra koje je 2018. godine vraćeno Islamskoj zajednici, počela je izgradnja bazena. I to u prostoru za koji arheolozi tvrde da krije vrijedna nalazišta. Stara banja je 1950-ih godina proglašena kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, što znači da je svaka gradnja u njenoj neposrednoj blizini strogo regulisana zakonima i pravilnicima o zaštiti nasleđa.
Pa ipak, neko je dao dozvolu. Iza ovog projekta stoje poznati pojedinci čija se imena, kako saznajemo, već godinama vezuju za sporne urbanističke intervencije i privatizaciju javnog prostora. Naša redakcija je u posjedu informacija ko je odgovoran i uskoro ćemo objaviti sve detalje – ko gradi, ko je izdao dozvole i na koji način je Zavod za zaštitu spomenika dao zeleno svjetlo za ovakav čin.
Gdje su sada zaštitnici nasleđa?
Sjetimo se kako su se u slučaju kule Džephane okupljali lokalni aktivisti, profesori, čitavi timovi, pokretane inicijative, objavljivane peticije… A sada, kada se pred našim očima devastira jedno od najsvetijih mjesta naše prošlosti – Stara banja, vlada zapanjujuća tišina.
Gdje su stručnjaci za nasleđe, lokalni intelektualci, arhitekte, historičari? Da li su glasovi zaštite rezervisani samo za politički prihvatljive projekte? Zašto je ovaj projekat prošao ispod radara javnosti i zašto niko nije postavio pitanje: da li se smije graditi bazen tik uz arheološki lokalitet?
Vakuf ili privatno kupalište?
Stara banja nije bilo kakva lokacija. To je vakuf – mjesto zajedničke memorije, duhovnog naslijeđa, kulturne vrijednosti. Ona pripada svima, a ne nekolicini ljudi koji su odlučili da ga pretvore u privatni akvapark. Ako se ovome ne stane na kraj, biće to još jedan primjer kako se istorija briše pod pritiskom kapitala i samovolje.
Na kraju – neka nas nije sram
Ako budemo ćutali, pristajemo da se naši temelji pretvore u beton i hlor. Pristajemo da naša djeca ne znaju šta je bila Stara banja, osim da je to nekada bio hamam iz kojeg je poniknuo bazen. Ako smo iskreni, onda moramo biti i dosljedni – ista pravila zaštite treba da važe za sve, ili nijednog više nema smisla da se pridržavamo.
Jer, ako danas dozvolimo da se ovako postupa prema Staroj banji – šta je sljedeće?
