-
-
-
-
-
-
-
-
Autor Suad K Zoranić
-
-
-
-
-
-
-
Emitovanjem emisije „Allahovi hrišćani“, Radio-televizija Srbije ponovo je otvorila ozbiljna pitanja profesionalnosti i odgovornosti javnog servisa, ali i granica koje se ne bi smjele prelaziti kada je riječ o identitetu i vjeri jednog naroda. Ono što je trebalo biti dokumentarni prikaz historijskog fenomena, pretvorilo se u sadržaj koji mnogi s pravom vide kao pokušaj relativizacije i osporavanja identiteta muslimana na Balkanu, posebno Bošnjaka.
Kroz cijelu emisiju provlači se teza da su muslimani na ovim prostorima nastali kao posljedica prisilne ili interesne islamizacije, uz tvrdnje da su mnogi od njih zapravo generacijama zadržavali „staru vjeru“ u tajnosti. Ovakav narativ kulminira ocjenama da je riječ o „nedovršenoj islamizaciji“, čime se direktno dovodi u pitanje autentičnost vjerskog i nacionalnog identiteta Bošnjaka. Takve tvrdnje odavno su predmet ozbiljnih naučnih osporavanja, ali u emisiji nisu predstavljene druge perspektive, niti su uključeni relevantni stručnjaci koji bi ponudili uravnotežen pogled.
Posebnu reakciju javnosti izazvao je dio emisije snimljen u Sjenici, gdje historičar Salih Selimović, poznat po svojim stavovima o porijeklu Bošnjaka, govori ispred džamije Sultan Valide. Upravo tu, u haremu jednog od najznačajnijih vjerskih objekata u Sandžaku, iznesene su teze koje poistovjećuju historijske procese kod Albanaca sa identitetom Bošnjaka. Takav pristup mnogi doživljavaju kao ne samo neprimjeren, već i kao svjesnu provokaciju, jer se osjetljive i sporne tvrdnje iznose na mjestu koje ima duboko simboličko značenje za lokalnu zajednicu.
Dodatni problem predstavlja način na koji se historijski procesi pojednostavljuju i svode na priču o pritiscima, privilegijama i strahu, zanemarujući kompleksnost društvenih i kulturnih promjena kroz stoljeća. U takvom okviru, identiteti se ne prikazuju kao rezultat dugotrajnog i višeslojnog razvoja, već kao posljedica prisile i „nedovršenih“ procesa, što otvara prostor za političke i ideološke interpretacije.
Kritičari smatraju da je najveći propust upravo u tome što emisija nije ponudila ravnotežu – nije bilo glasova iz bošnjačke akademske zajednice, niti pokušaja da se osporene teze stave u širi kontekst. Umjesto dijaloga i analize, gledaocima je ponuđena jednostrana interpretacija koja više podsjeća na unaprijed postavljenu tezu nego na ozbiljan dokumentarni rad.
Zbog svega navedenog, emisija „Allahovi hrišćani“ ne može se posmatrati kao običan televizijski sadržaj. Ona otvara pitanje odgovornosti javnog servisa prema svim građanima i narodima koje predstavlja. U društvu koje je i dalje osjetljivo na teme identiteta i historije, ovakav pristup ne doprinosi razumijevanju – već produbljuje podjele i izaziva opravdano ogorčenje.
U tom kontekstu, očekuje se reakcija relevantnih institucija i predstavničkih tijela Bošnjaka. Bošnjačko nacionalno vijeće, Islamska zajednica, kao i političke partije koje predstavljaju Bošnjake, imaju legitiman osnov da zatraže odgovornost i pokrenu postupke pred nadležnim regulatornim tijelima, uključujući Republičku radiodifuznu agenciju. Pitanje zaštite nacionalnog i vjerskog identiteta ne smije ostati bez institucionalnog odgovora, posebno kada se dovodi u pitanje kroz sadržaj emitovan na javnom servisu. Pogledajte skandaloznu emisju ispod teksta.</p