BRUKA! Direktor KBC Berane tvrdi: “Arian nije bio ugrožen, medicinska pratnja do Podgorice nije bila potrebna”
U središtu Berana, dogodio se šokantan incident vršnjačkog nasilja u prostorijama Srednje medicinske škole “Dr Branko Zogović”. Arian Rastoder, 18-godišnji učenik, brutalno je napadnut, zadobivši teške povrede. Incident je izazvao buru u javnosti, naročito zbog odluke da Arian bude prebačen u Podgoricu sopstvenim prevozom bez medicinske pratnje.
Jedna od ključnih figura ovakve skandalozne odlukeje Dr. Milorad Magdelinić, direktor Kliničko-bolničkog centra Berane, koji je izjavio da Arian Rastoder, žrtva brutalnog napada, “nije bio ugrožen” te da “medicinska pratnja do Podgorice nije bila potrebna”.
“Povrijeđeni je bio stabilan, pregledan od strane više specijalista i nije bilo indicija za pogoršanje njegovog stanja”, istakao je Magdelinić.
Prvo, važno je razmotriti ulogu i odgovornost zdravstvenih institucija u pružanju brige žrtvama nasilja. Dok Dr. Magdelinić naglašava da je Arian bio “stabilan”, postavlja se pitanje jesu li standardi za “stabilnost” dovoljno sveobuhvatni da uzmu u obzir ne samo trenutno fizičko stanje, već i potencijalne rizike i komplikacije koje mogu nastati tokom transporta bez medicinske pratnje.
Drugo, izjava podcrtava moguću potrebu za revizijom protokola o tome kako se odlučuje o medicinskoj pratnji. Arianovo stanje, prema Dr. Magdeliniću, nije zahtijevalo medicinsku pratnju, ali ova situacija ističe važnost transparentnosti i jasnoće u procesima donošenja odluka, posebno u slučajevima koji privlače javnu pažnju.
Treće, Dr. Magdelinićeva tvrdnja da “nije bilo potrebe za medicinskom pratnjom” može biti shvaćena kao nedostatak empatije prema žrtvi i njenim bližnjima. U situacijama gdje je fizičko i emocionalno stanje žrtve već ugroženo, dodatna sigurnost i podrška kroz medicinsku pratnju možda ne bi bila samo medicinska potreba, već i gesta koja pruža dodatni osjećaj sigurnosti i brige.
Na kraju, dok se Dr. Magdelinić poziva na stručnost i procjene zdravstvenog osoblja, ovaj slučaj otvara širu debatu o odgovornosti zdravstvenog sistema prema žrtvama nasilja. Postavlja se pitanje da li su postojeći protokoli dovoljno osjetljivi na složene potrebe žrtava i da li je potrebno dodatno osnaživanje stručnjaka za etičko razmatranje ovakvih situacija.
U svjetlu ovog incidenta, jasno je da je potrebna dublja analiza i eventualno preispitivanje postojećih protokola i praksi, ne samo u KBC Berane, već i u širem zdravstvenom sistemu, kako bi se osiguralo da se žrtve nasilja tretiraju s maksimalnom pažnjom i razumijevanjem njihovih potreba.
DIREKTOR KBC BERANE
