Početak školske godine u septembru u svakoj normalnoj školi znači rad, red i odgovornost. U Osnovnoj školi Avdo Međedović u Selakovcu, međutim, direktor Sead Redžović već je spakovao kofere – i otišao u Peking, daleko od svojih učenika i nastavnika.
U društvu partijskog kolege iz SPP-a, potpredsjednika Skupštine Srbije Edina Đerleka, Redžović se slikao na prijemima i obilazio izložbe rukotvorina. Dok su njegovi đaci i nastavnici čekali da im direktor riješi probleme tipične za septembar – rasporede časova, nove udžbenike, tehničke nedostatke – on se bavio „diplomatskim turizmom“ i politikom.
Prema zakonu, direktor – kao lice vezano za nastavu – godišnji odmor može koristiti isključivo tokom ljetnjeg raspusta. Septembar je za sve direktore obavezno radno vrijeme. Ako se dokaže da je Redžović više radnih dana bio van zemlje, bez odluke školskog odbora, to je direktno kršenje zakona.
Postavlja se pitanje: šta radi školski odbor? Da li su mu nezakonito odobrili odsustvo? Ako jesu, i oni snose odgovornost, jer u tom slučaju slijedi razrješenje i uvođenje prinudne uprave. Ako mu nisu odobrili, onda je direktor samovoljno napustio posao – a to je skandal bez presedana.
Iz redova zaposlenih i roditelja sve češće se čuje da Redžovića „nema na poslu“. Naviknut na funkcije i putovanja, on više podsjeća na političkog turistu nego na rukovodioca škole. Govori se da ima privatne firme i nekretnine na moru, što jasno objašnjava zašto ga „ne drži mjesto“.
Upravo zato, postavlja se suštinsko pitanje: je li Sead Redžović direktor škole ili privatnik koji koristi fotelju za sopstveni komfor i partijske promocije?
Škola nije ničija privatna prćija. Direktor je plaćen da vodi ustanovu, a ne da šeta po svijetu i brine o partijskim kolegama. U trenutku kada roditelji očekuju ozbiljnost i posvećenost, Sead Redžović demonstrira bahatost i odsustvo elementarne odgovornosti. Djeca i nastavnici Avda Međedovića čekaju direktora. A on? On je daleko – u Pekingu.
