REDAKCIJA SANDŽAK DANAS
Sulejman Ugljanin, figura koja se dugo vremena nalazi u samom srcu političke scene Sandžaka, ponovo je uspio privući pažnju javnosti. Njegova posljednja izjava, izrečena tokom otvaranja kancelarije Albanskog nacionalnog vijeća (ANV) u Novom Pazaru, izaziva duboku zabrinutost i otvara pitanja o njegovim stvarnim političkim motivima.
Otvorenje kancelarije od strane Nevzada Lutfiua, predsjednika ANV-a, možda ne bi privuklo toliko pažnje da nije bilo Ugljaninove izjave koja je zasjenila sam događaj. Ugljanin je izjavio da su sandžački Bošnjaci zapravo Albanci, ovako izgovorene riječi u ovom kontekstu, ne samo da su izazvale kontroverzu, već su i ukazale na dublje, složene slojeve identitetskih pitanja u političkoj partiji SDA Sandžaka.
Ugljaninova izjava, koja se može tumačiti kao politički potez ili duboko lični stav, nije nova u diskusijama o etničkim i nacionalnim identitetima na Balkanu. Međutim, ona dolazi u trenutku kada je politički pejzaž Sandžaka već ispunjen različitim narativima i interesima.
Na događaju nisu prisustvovali predstavnici javnog, političkog i kulturnog života Novog Pazara i Sandžaka, osim Sulejmana Ugljanina i njegovih saradnika. Otvorenju su prisustvovali i Ismet Azizi i Amina Nuraj, istaknuti negatori Bošnjaka.
Sulejman Ugljanin je izjavio: ‘Dolaskom albanske kancelarije, vi ste nam doneli veliko olakšanje. Sa zadovoljstvom sam branio interese albanskog naroda, kako na Kosovu, tako i u Skupštini Srbije te u Skupštini Savezne Republike Jugoslavije. Branio sam interese Albanaca i na svim drugim mestima. To su moji rođaci. Mi smo jedan narod, ali govorimo dva jezika.'”
Ugljaninova politička karijera je ispunjena kontroverzama, ali njegova posljednja izjava prelazi granice obične političke retorike. Ona se može tumačiti kao pokušaj manipulacije identitetskim pitanjima radi ostvarivanja ličnih političkih ili finansijskih ciljeva. Ovim pristupom, on ne samo da se distancira od stvarnih potreba i interesa Bošnjaka u Sandžaku, već i otvara vrata daljem etničkom i političkom razdvajanju.
Dalje, Ugljaninovo flertovanje sa idejom Velike Albanije može se vidjeti kao zanemarivanje historijskih činjenica i kompleksnih etničkih veza u regiji. Iako postoji historijska povezanost između određenih albanskih i bošnjačkih grupa, njegovo pojednostavljenje ovih odnosa svelo se na opasnu igru sa identitetima. Takav pristup ne samo da potkopava autentični bošnjački identitet, već i potiče potencijalne konflikte unutar već krhkog regionalnog balansa.
Sulejman Ugljanin sa kartom Velike Albanije u kojoj su i pojedini dijelovi Sandžaka
Njegove riječi, koje nekritički podržavaju ideju Velike Albanije, predstavljaju kukavičije jaje unutar bošnjačkog nacionalnog korpusa. Takva retorika ne samo da izaziva zabrinutost među Bošnjacima, koji se decenijama bore za očuvanje svog identiteta, već i potkopava temelje multietničkog suživota u regiji.
U vremenima kada Sandžak nastoji graditi mostove razumijevanja i suradnje među različitim etničkim grupama, Ugljaninov pristup predstavlja korak unazad. Njegove izjave služe kao podsjetnik na to koliko je važno da lideri u regiji vode računa o riječima koje izgovaraju i idejama koje promoviraju.
Za Sandžak, koji teži stabilnosti i prosperitetu, Ugljaninova posljednja izjava predstavlja alarmantan signal. Postavlja se pitanje da li Ugljanin, kao iskusni političar, doista ne razumije implikacije svojih izjava, ili je pak svjestan posljedica, ali ih ignorira u cilju ostvarivanja kratkoročnih političkih ili finansijskih dobitaka. U oba slučaja, njegovo djelovanje je ne samo kritično, već i potencijalno štetno za budućnost Sandžaka kao multietničkog i multikulturalnog regiona.
