Prije 28 godina, Smiljana, Srpkinja iz Srbije, suočila se s teškom odlukom koja je zauvijek promijenila njen život. Zbog ljubavi s Albancem po imenu Artan, njen otac Ilija ju je izbacio iz svog života, što je za Smiljanu bilo izuzetno bolno iskustvo. Njena priča je ispovijest o ljubavi koja je bila jača od predrasuda, ali ne i od očekivanja porodice.
“Zovem se Smiljana i prije skoro tri decenije, moja porodica je stala između mene i moje jedine iskrene ljubavi – ljubavi prema mladiću po imenu Artan. Bio je student sa mnom na fakultetu, pažljiv i nježan, baš onakav kakvog sam oduvijek sanjala. Ali, za mog oca Iliju to nije bilo dovoljno – za njega je bila važna samo činjenica da je Artan Albanac.”
Smiljanin otac nije mogao prihvatiti tu vezu.
“Rekao mi je da će me se odreći ako nastavim da se viđam s njim. Smatrao je da moj izabranik mora biti Srbin, inače nema budućnosti za nas.”
Jednog dana, kad se vratila s fakulteta, Smiljana je otkrila da su vrata porodične kuće zaključana. Komšinica Ruža joj je prenijela poruku roditelja da su se povukli zbog “sramote” koju je, prema njihovom mišljenju, donijela kući. Smiljana je tada bila prisiljena birati između porodice i ljubavi prema Artanu.
- Bolna odluka i godine tuge
Nekoliko mjeseci kasnije, Smiljana je uspostavila kontakt s majkom i bratom, ali otac Ilija nije želio ni čuti za nju dok god je bila u vezi s Artanom. “Pokušavala sam mu objasniti da ljubav ne poznaje granice ni nacije, ali on je bio neumoljiv. Njegova riječ bila je zakon u našoj kući.”
Pod pritiskom i strahom od oca, Smiljana je na kraju prekinula vezu s Artanom, iako ju je to duboko pogodilo. “Najljepše godine mog života prošle su u suzama i bolu”, prisjeća se Smiljana dok govori o emotivnim posljedicama raskida.
Neostvareni snovi i život pun razočaranja
Ubrzo nakon raskida, Smiljana je ušla u brak s čovjekom kojeg nije voljela. Taj brak bio je daleko od onoga o čemu je maštala – težak, pun razočaranja, uz supruga sklonog alkoholu i nasilju. Ipak, iz tog braka rodile su se dvije predivne kćerke, koje su joj postale jedina utjeha.
“Nažalost, moj muž je poginuo u saobraćajnoj nesreći, vozeći pijan. A ja sam ostala sama sa svojim kćerkama, dok me sjećanje na Artana nikada nije napustilo.”
- Slučajni susret na aerodromu i gorko sjećanje
Prije nekoliko dana, dok je čekala sestru na aerodromu “Nikola Tesla”, Smiljana je doživjela trenutak koji ju je vratio u prošlost. Među putnicima je ugledala visokog mladića koji je neodoljivo podsjećao na Artana. Srce joj je stalo kad je shvatila da je to zaista on, sada s porodicom – dvije kćerke i suprugom.
“Stajala sam kao ukopana, nesposobna da progovorim. Artan me nije prepoznao, ali ja sam njega prepoznala po hodu i držanju. Dok su nestajali u gužvi aerodroma, shvatila sam koliko je život kratak i koliko bih voljela da sam imala hrabrosti da se borim za našu ljubav.”
Ova ispovijest Smiljane govori o vječnom sukobu između ljubavi i porodičnih očekivanja, kao i o kajanju koje dolazi kad shvatimo šta smo izgubili zbog straha od osude drugih.
Smiljanina priča je podsjetnik da ljubav ne poznaje granice ni predrasude, ali i da su hrabrost i odlučnost ključni u borbi za sreću. Sada, godinama kasnije, ona se osvrće na prošlost sa sjetom, ali i s razumijevanjem da su odluke koje donosimo pod pritiskom drugih često one zbog kojih najviše žalimo.
