U srcu jedne obitelji, gdje ljubav i briga prevladavaju iznad svih izazova, Tahira je postala simbol nesebične ljubavi i predanosti. U intimnom razgovoru za hayat.ba, Tahira dijeli svoju priču o brizi za nepokretnim djeverom, čije stanje se tijekom godina pogoršalo, te kako je njihova veza ojačala do te mjere da ga je počela doživljavati kao vlastito dijete.
“Ne govori, ne čuje, nepokretan je. Brinem se o njemu 24 sata dnevno, kao o bebi,” kazuje Tahira, čije riječi odjekuju težinom situacije u kojoj se nalazi. Unatoč fizičkim i emocionalnim izazovima, njezina odlučnost i ljubav prema djeveru ne poznaju granice. Kroz godine, kako se stanje pogoršavalo, Tahira je postala njegova glavna podrška i oslonac.
Ono što ovu priču čini još posebnijom jest činjenica da je Tahira preuzela brigu o djeveru, odlučivši se protiv smještaja u dom. “On mene zove mama. Vezala sam se za njega, nisam ga mogla dati u dom,” kazala je, otkrivajući dubinu veze koja se između njih razvila. Njihova svakodnevica nije laka, a jedina stvar koja im je neophodna za normalan život su pelene, koje redovno moraju kupovati uz ograničena primanja.
Ali Tahira se ne žali. U njezinim riječima ne nalazi se traženje sažaljenja ili pomoći. Umjesto toga, njezina priča odzvanja snagom, voljom i ljubavlju koja nadmašuje sve prepreke. Njena predanost i briga za djevera primjer su nesebičnosti i dubine ljudske empatije.
Priča o Tahiri i njezinom djeveru pokazuje da u svijetu gdje često prevladavaju sebičnost i ravnodušnost, još uvijek postoje ljudi čija srca kucaju ritmom neizmjerne ljubavi i brige za druge. Tahira nije tražila ništa zauzvrat, osim možda malo razumijevanja i podrške od zajednice, dok nastavlja svoju svakodnevnu borbu brinući o voljenoj osobi.
