Rožaje – Bivši novinar Vijesti, a sada saradnik Radio televizije Crne Gore Tufik Softić, u autorskom tekstu za RTCG zatražio je odgovor na pitanje šta se zaista desilo sa Ernadom Kalačem, nekadašnjim načelnikom rožajske policije.
Četrnanest godina nakon misteriozne smrti načelnika rožajske policije Ernada Kalača, slučaj koji je tada zatvoren kao samoubistvo, ponovo otvara pitanja i budi sumnje. U svjetlu novih akcija Specijalnog policijskog tima i rasvjetljavanja mreže državnog šverca duvana preko Rožaja, raste pritisak da se zvanična verzija njegove smrti preispita.
Podsjetimo, 42-godišnji Ernad Kalač pronađen je mrtav u noći između 23. i 24. marta 2011. godine pored groba svoje petogodišnje kćerke u selu Gusnjice. Zvanična verzija tada je glasila: „samoubistvo uslijed porodične traume”. Međutim, mnogi detalji i nelogičnosti u tom slučaju godinama su podgrijavali sumnje, a danas, kada se ponovo otkrivaju razmjere organizovanog šverca preko granice s Kosovom, čini se da priča nije ni blizu zatvorena.
U potresnoj televizijskoj ispovijesti iz 2012. godine, njegova supruga Alma Kalač javnosti je prenijela detalje koji nikada nisu zvanično objašnjeni. Posebno su zagonetna pisma koja je njen suprug uputio tadašnjim državnim funkcionerima – premijeru Igoru Lukšiću, direktoru policije Veselinu Veljoviću i predsjedniku Osnovnog suda u Rožajama Zahidu Camiću. Ta pisma nisu bila odmah pronađena niti spomenuta u prvom zapisniku s mjesta uviđaja. Alma je naglasila da joj suprug nije ostavio nikakvo objašnjenje, što dodatno baca sumnju na zvaničnu verziju događaja.
Tijelo Ernada Kalača pronađeno je zahvaljujući djeci koja su ujutru prolazila pored groblja. Automobil bez goriva ostao je kod kafane “Venecija”, a on je, prema toj verziji, pješačio još tri kilometra. Kako neko s iskustvom načelnika policije nije primijetio da nema dovoljno goriva? Kuda je zaista krenuo te večeri? Zvanični odgovori nikada nisu pruženi.
Ernad Kalač nije bio običan policajac. Bio je oficir s Vojne akademije, služio je u vojsci, a zatim prešao u graničnu policiju. Kada je 2009. postavljen za načelnika rožajskog Odjeljenja bezbjednosti, nije mogao slutiti da ulazi u epicentar jednog od najvećih državnih švercerskih lanaca – preko legalnih prelaza i šumskih puteva ka Kosovu.
U to vrijeme otkrivena je afera sa fiktivnim izvozom nafte preko prelaza Kula, u koju su bili uključeni policajci i carinici. Samo godinu nakon Kalačeve smrti, samoubistvo je izvršio i kosovski granični policajac Ljuan Ademaj, navodeći u oproštajnom pismu da nije mogao više da podnosi pritiske da toleriše šverc.
Brojne istrage koje su tada bile pokrenute – završavale su u fiokama. Kao da je postojao nevidljivi sistem zataškavanja. Danas, kada se sve više rasvjetljava uloga policije u podršci švercu cigareta i nafte – uz tvrdnje da su ti lanci bili “državni projekti” – ime Ernada Kalača ponovo dobija značaj.
Nezvanične informacije govore da je u svojim pismima Kalač upozoravao na kriminal u vrhu Uprave policije i da nije želio da učestvuje u nečasnim radnjama. Ako je istina to što se sada otkriva, a posebno ako se zna da je policija bila logistika, logično je pitati: je li neko želio da ućutka Ernada?
I ako jeste – zašto se to zvalo „samoubistvom”?
Vrijeme je da država i javnost zatraže odgovore. Jer ako je neko izgubio život jer nije pristao na kriminal – zaslužuje pravdu. A porodica, konačno, istinu.