Dana 24. septembra navršava se 24 godine od smrti vojnika Suada Imamovića iz Bijelog Polja, koji je život izgubio na stražarskom mjestu u kasarni Golubovci, pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima. Zvanična verzija tadašnjih vlasti bila je da se radi o samoubistvu, ali brojni tragovi i svjedočenja ukazuju na mogućnost da je riječ o ubistvu.
Prema navodima iz arhivskih izvještaja, smjena straže 24. septembra 2000. godine zatekla je Imamovića mrtvog sa prostrijelnom ranom na grudima. Dvojica vojnika su, prema tvrdnjama porodice, oko 05:45 čula pucanj i obavijestila komandira straže, ali provjera mjesta nije uslijedila sve do ujutro. Obdukcija je utvrdila da je preminuo od iskrvavljenja – što znači da bi brza reakcija možda mogla spasiti život.
Istraga je godinama vođena pod kvalifikacijom „navođenje na samoubistvo NN lica“. Predmet je u početku bio u nadležnosti vojnog tužilaštva, a potom je 2005. prešao u Osnovno državno tužilaštvo Podgorica. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja, 2017. godine donijeto je rješenje o odbacivanju predmeta zbog zastare – odluka za koju porodica tvrdi da im tada nije ni dostavljena.
Da institucije nijesu adekvatno postupale potvrđuje i presuda Ustavnog suda Crne Gore iz 2023. godine, kojom je usvojena ustavna žalba porodice Imamović. Sud je zaključio da je porodici povrijeđeno pravo na djelotvornu istragu i pravično postupanje, te je dosudio naknadu od 28.000 eura – roditeljima po 5.000, a braći i sestrama po 3.000 eura.
Međutim, porodica naglašava da novac nije ono što traže: „Naš cilj je istina, a ne odšteta. Niko ne može vratiti Suada, ali tražimo da se sazna ko je odgovoran i zašto se toliko godina ćutalo,“ poručuju iz porodice.
Smrt Suada Imamovića ostaje simbol potrebe da se svaka smrt vojnika istraži do kraja i da porodice imaju pravo na istinu i pravdu.
Dvadeset četiri godine poslije, roditelji i braća nastavljaju borbu: „Nećemo odustati dok se istina ne sazna i dok odgovorni ne budu izvedeni pred lice pravde,“ poručuju oni.