Dok djed Hajrudin Malagić javno govori o paklu koji proživljavaju njegove dvije unuke, djevojčice koje su, prema optužbama Tužilaštva TK, bile žrtve trgovine ljudima i podvođenja od strane pripadnika policije, pažnja javnosti sve više se usmjerava i na njihovu majku – Elviru Malagić, čiji je životni put, prema dostupnim presudama i starim izvještajima, isprepleten s kriminalom, prostitucijom i zanemarivanjem djece.
Elvira Malagić nije nepoznata policiji ni pravosuđu. U presudi iz 2013. godine, koju je tada objavilo više medija, među njima Dnevni avaz, Elvira je uhapšena zajedno s Belmom Hamzić i Husom Jašarevićem zbog organizirane prostitucije u Tuzli.
“Postoji osnovana sumnja da su Hamzić i Malagić, kao organizovana kriminalna skupina, od početka 2012. do marta 2013. navodile žene da pružaju seksualne usluge muškarcima na području Tuzlanskog kantona. Cijene usluga kretale su se od 70 do 220 maraka”, navodilo se u tadašnjem saopštenju Tužilaštva TK.
Policija je tokom pretresa pronašla mobilne telefone, fotografije i poruke koje su dokazivale organizaciju prostitucije. Elvira Malagić i tada je, prema navodima tužioca, osim što je regrutovala druge žene, i sama pružala seksualne usluge muškarcima, uključujući i one “dobro situirane i zaposlene u državnim institucijama”.
Danas, dvanaest godina kasnije, Elvira Malagić ponovo je u središtu jedne od najjezivijih afera u Bosni i Hercegovini. Iza sebe ima petoro djece s različitim muškarcima, a nijedno dijete nije pod njenim starateljstvom.
Kako potvrđuje njen otac Hajrudin, Elvira je svako dijete ostavljala njima – babi i majci – i potom “nestajala iz njihovih života”.
“Ona se udala, pa ostavila dvoje, pa troje. Sad živi svoj život. Nijedno dijete nije kod nje. Mi smo ih odgajali, hranili, pazili, a onda su nam ih oduzeli i odveli u dom. Eto šta je ostalo od svega”, rekao je djed u emisiji Defter hefte.
Njegove riječi, pune ogorčenja, oslikavaju generacijski krug siromaštva, nebrige i institucionalne nemoći koji je završio tragedijom djece.
Elvirina prošlost u prostituciji, potvrđena policijskim izvještajima i presudom iz 2013. godine, baca novu sjenku na današnji slučaj. Dok su njene kćerke završile kao žrtve trgovine ljudima, majka se, prema riječima porodice, godinama nije zanimala za njih, niti je posjećivala ni brinula o njihovom školovanju.
“Mi smo ih čuvali kao svoje. A ona, svako dijete s drugim muškarcem, pa ostavi, pa pobjegne. Sad ni ne pita za njih. A djeca stradala, jedno u domu, drugo bježi, treće bolesno…”, govori djed Hajrudin.
Iako ne postoje dokazi da je Elvira Malagić direktno povezana s aktuelnim slučajem podvođenja svojih kćerki, javnost postavlja pitanje: kako su institucije mogle povjeriti djecu majci s kriminalnom prošlošću, a zatim ih smjestiti u dom koji je, prema svjedočenju porodice, postao “mreža eksploatacije i droge”?
Njena prošlost, u kojoj se prepliću siromaštvo, kriminal i moralni sunovrat, čini da slučaj poprima šire razmjere – jer pokazuje kako sistemski propusti u socijalnoj zaštiti i pravosuđu traju godinama.
Stručnjaci za socijalnu zaštitu tvrde da je nužno da istraga, osim policajaca i službenika koji su osumnjičeni za trgovinu ljudima, obuhvati i odgovornost roditelja djevojčica, uključujući i Elviru Malagić.
Njeno odsustvo, višegodišnje zanemarivanje djece i krivična prošlost mogli bi biti ključni elementi u razumijevanju kako je došlo do tragedije.
“Ova priča ima tri razine: institucionalni kriminal, roditeljsko zanemarivanje i trgovinu djecom pod plaštom socijalne brige. Sve dok se svaka od njih ne istraži, istina neće izaći na vidjelo”, kažu izvori iz pravosuđa.
Slučaj Elvire Malagić pokazuje kako se tragedije djece ne rađaju preko noći. Iza njih stoje godine grešaka, siromaštva, kriminala i nebrige.
Dok javnost čeka rezultate istrage o trgovini ljudima u Tuzli, ostaje gorak osjećaj da su generacije žrtava – od majke koja je nekad prodavala sebe, do kćerki koje su, prema sumnjama, prodavali drugi – postale simbol sistemskog sloma morala i pravde u Bosni i Hercegovini.