Despot Stefan Lazarević (1389-1427) je samo 7 godina poslije Kosovske bitke, ratovao na strani Osmanlija, i kao odani osmanski vazal, u bici kod Nikopolja 1396. godine protiv kršćanske krstaške vojske koja je poslata iz cijele Evrope da otjera Turke s Balkana, odigrao presudnu ulogu u sjajnoj pobjedi svog zeta sultana Bajazita i jednu neizvjesnu bitku, snažnim udarom na krstaše svojih srpskih vitezova oklopnika, preokrenuo u korist Osmanlija.
Despot Đuradj Branković je bacio u tamnicu Janjoša Hunjadija, najistaknutijeg borca protiv Osmanskog carstva, jer se usudio da ratuje protiv njegovog gospodara sultana Mehmeda II Osvajača.
Naravno, tu je i činjenica da je srpska Despotovina jedina kršćanska država koja je poslala pomoć Turcima Osmanlijama pri osvajanju Carigrada, sredista Pravoslavlja i Bizantijskog carstva.
Zna se i da su srpske vojne snage sačinjavale značajan dio vojnih snaga u tvrđavama koje su bile pod osmanskom vlašću na Balkanu, i hrabro i odano ih branili od svih nasrtaja drugih kršćanskih vojski, a poluvojni povlašćeni redovi sastavljeni od Srba su odigrali vrlo bitnu ulogu u održavanju reda i mira u Osmanskoj imperiji.
U prvih sto godina osmanske vladavine bilo je i puno Srba spahija. Oni će postepeno primati islam i postati značajan dio osmanskog društvenog i vojnog sistema i još puno drugih primjera.
Dakle, netačna je historijska predstava, da su Srbi i Turci Osmanlije bili uvijek dvije protivničke strane. Nasuprot, često su bili saveznici i jedni drugima pomagali.
Esad Rahić