PANČEVO – Ispovijest Sanje Sabljov iz Pančeva potresla je javnost i ponovo otvorila bolno pitanje porodičnog nasilja i odgovornosti institucija koje bi morale biti prva linija zaštite žrtava. Nakon godina šutnje, Sanja je odlučila progovoriti o nasilju koje je, kako tvrdi, trpjela u braku, ali i o potpunom izostanku sistemske pomoći u trenucima kada joj je život bio direktno ugrožen.
Prema njenim riječima, problemi su počeli još 2011. godine, kada je tadašnji suprug sve češće dolazio kući u alkoholiziranom stanju, a verbalno nasilje ubrzo je preraslo u fizičko.
- – Bila sam uvjerena da izlaza nema. Trpjela sam, bojala se i nadala da će se nešto promijeniti – ispričala je Sanja za medije.
U jednom trenutku odlučila je potražiti pomoć Centra za socijalni rad, i to anonimno, kako njen suprug ne bi saznao. Međutim, tvrdi da je ubrzo obaviješten o prijavi, nakon čega se nasilje dodatno intenziviralo.
- – Umjesto zaštite, dobila sam još veće prijetnje. Osjećala sam se potpuno nezaštićeno – navodi ona.
Tek nakon brojnih obraćanja ponuđen joj je alternativni smještaj. Iako je zamišljen kao privremeno utočište, Sanja tvrdi da je i tamo doživjela novo zlostavljanje – ovaj put od okruženja. Dodijeljena joj je mala garsonijera u Pančevu, ali su, kako kaže, problemi s komšijama ubrzo postali nepodnošljivi.
- – Zaključavali su me van stana, vrijeđali, ostavljali smeće ispred vrata i govorili da tu nemam šta tražiti – svjedoči Sanja.
Situacija je kulminirala kada je u zgradi izbio požar u stanu u kojem je boravila s djecom. Iako tvrdi da s tim događajem nije imala nikakve veze, odgovornost je prebačena na nju, nakon čega je bila izložena policijskim istragama i primorana da napusti smještaj. Bez izbora i podrške, vratila se suprugu. Najdramatičniji trenutak, kako svjedoči, dogodio se kada se suprug u kasnim satima vratio kući u teškom alkoholiziranom stanju. Djeca su bila prisutna, a situacija je izmakla kontroli.
- – Djeca su vrištala, pokušavala me zaštititi. U jednom trenutku sin je vikao da me ne ubije – kaže Sanja.
Spas je stigao u posljednjem trenutku. Jedno od djece pozvalo je njenog svekra riječima koje su kasnije odjeknule u javnosti: „Dođi brzo, tata kolje mamu.“ Svekar je, prema njenim riječima, uspio spriječiti najgore i oduzeti nož napadaču.
– Još jedan trenutak i ne bih bila živa – tvrdi Sanja.
Posebno ističe da nasilje nije bilo usmjereno samo prema njoj, već da su ugroženi bili i drugi članovi porodice, uključujući starije ukućane koji su pokušavali da je zaštite.
– Cijela porodica je živjela u strahu. Nisam bila jedina žrtva – naglašava.
Sanja danas javno progovara jer, kako kaže, ne želi da se ista sudbina ponovi nekoj drugoj ženi.
– Kada institucije ne reaguju na prijetnje izrečene pred svjedocima, onda sistem ozbiljno zakazuje – zaključuje ona.