Srpske firme u Americi traže dispičare u Srbiji, za posao od kuće

1971

Kako za “Blic” kaže Dušan Ćorić, vlasnik istoimene kompanije za transport tereta iz Teksasa, prava nestašica dobrih, profesionalnih i iskusnih vozača vlada u Americi. Uzrok tome pronalazi u opisu posla koji je, prema njegovim rečima fleksibilan i dobro plaćen, ali izuzetno odgovoran i naporan.

Blic preporučuje

– Kada biste proveravali službu za zapošljavanje, sigurno da biste naišli na nezaposlene vozače, ali u stvarnom “svetu kamiona”, taj nedostatak profesionalnih i dobrih vozača je izuzetno vidljiv – kaže naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, američki vozači ne shvataju posao dovoljno ozbiljno i čekaju prvu dobru zaradu nakon mesec ili dva meseca posla, da jednostavno daju otkaz ili ostanu kod kuće dokle god ne potroše zarađeno, pa iz tog razloga nisu dovoljno pouzdani.
Srpski vozači kamiona u Americi

Foto: privatna arhiva / Privatna arhiva

Srpski vozači kamiona u Americi
Srpski vozači kamiona u Americi

– Drugi problem sa američkim vozačima je taj što oni ne žele nikakve nepredvidive okolnosti na putu, osim da drže volan u rukama. Čak i najmanju zamenu sijalice ne žele da urade sami, već odlaze kod majstora što iziskuje utrošak i vremena i novca, dok oni samo žele da se voze i zarađuju novac – opisuje Ćorić iskustvo sa američkim kamiondžijama.
Kompanijski vozač ili “slobodnjak”

Razlika među vozačima, a samim tim razlika i u zaradi uglavnom se ogleda u tome da li je reč o kompanijskom ili samostalnom vozaču. Kompanijski vozač u zavisnosti od dogovora sa firmom koja ga angažuje prima zaradu po pređenoj milji ili po procentu.

Kako objašnjava sagovornik “Blica”, ova zarada se kreće oko 60 do 70 centi po pređenoj milji (praznoj i natovarenoj) ili 23 do 25 odsto od cene utovara. To dovodi do zarade od 1.500 do 2.000 američkih dolara nedeljno.

Nasuprot tome, ako vozač poseduje sopstveni kamion i opremu, on može da zaradi od 2.500 do 3.000 dolara na nedeljnom nivou. Ipak, kako napominje Dušan, to nije krajnja računica.
Srpski vozači kamiona u Americi

Foto: privatna arhiva / Privatna arhiva

Srpski vozači kamiona u Americi
Srpski vozači kamiona u Americi

– Važno je napomenuti da vozač koji poseduje kamion zarađuje više novca, ali se susreće sa više troškova i rizika za svoju opremu. Primera radi, ako je jedna guma pukla na putu, pomoć na putu i guma će ga koštati od 800 do 1.000 dolara, pa tako za nedelju dana nije zaradio 2.500 dolara, već značajno manje zbog tih neočekivanih troškova – navodi preduzetnik iz Teksasa.

Kada se govori o vozaču koji je angažovan preko neke kompanije, u navedenoj situaciji sa puknutom gumom on ne mora da brine o troškovima, jer svi padaju na teret kompanije.
CDL, SSN ili EIN

Kada je reč o neophodnoj dokumentaciji za zapošljavanje, vozačima kamiona pre svega će trebati CDL (Commercial Driver Licence), odnosno komercijalna vozačka dozvola. Procedura za dobijanje ove dozvole se neznatno razlikuje od države do države, kao i od toga da li se polaganje vrši preko kompanije ili nekog centra za obuku.
Kamion “Crvene zvezde” na američkim drumovima

Foto: privatna arhiva / Privatna arhiva

Kamion "Crvene zvezde" na američkim drumovima
Kamion “Crvene zvezde” na američkim drumovima

– Pored toga, većina kompanija zahteva minimum dve godine iskustva ili će vozača platiti manje, jer ga osiguranje tretira kao “vozača početnika”, pa kompaniju više košta osiguravanje takvog vozača – precizira Ćirić.

Dodatna dokumentacija je SSN (Social security number), tačnije broj socijalnog osiguranja za kompanijskog vozača ili EIN (Employer Identification Number), identifikacioni broj za samostalnog vozača, kako bi vozač bio legalno prijavljen i kako bi se mogao naplatiti porez.

Ne treba zaboraviti ni zelenu kartu, pasoš ili radnu vizu, u zavisnosti od toga na koji način se i kojim kanalima konkuriše za posao.
Vozači iz Srbije dobri, ali…

Kako kaže naš sagovornik, za posao vozača kamiona potrebna je možda i na prvom mestu dobra volja i strpljenje, ali i profesionalizam. Prema njegovom iskustvu, toga ponekad može da manjka.

– Većina naših vozača su dobri radnici. Jedini problem koji vidim kod njih je taj da većina nije lojalna prvoj firmi za koju počnu da rade. Ima tu i malo ljubomore ukoliko je poslodavac zemljak, pa misle: “Zašto ja sad da radim za njega, pa da od mog rada on zarađuje?”. Nažalost, ovo se često dešava među našim vozačima i kompanijama, posebno ako vozač poznaje vlasnika od ranije. Rekao bih da je to deo balkanskog mentaliteta, ništa drugo – kaže Dušan.
Navijačka ljubav ne zna za granice

Foto: privatna arhiva / Privatna arhiva

Navijačka ljubav ne zna za granice
Navijačka ljubav ne zna za granice

Upravo preko poznanika ili prijatelja se najčešće i nalazi posao vozača kamiona u Americi, a ne treba zaboraviti ni da dosta njih kreće iz Čikaga, jer je tamo najveća srpska zajednica i odatle dolazi većina transportnih preduzeća. Tu su i komercijalni oglasi, kao i oni na društvenim mrežama, ali i redovno traženje posla na nekim američkim veb stranicama.
Ilinois, Teksas i Kalifornija su “meka” za kamiondžije

Prema rečima našeg sagovornika, Čikago je čvorište kopnenog, železničkog i drumskog saobraćaja, pa je kao jedan od važnih centara Ilinoisa postavio ovu saveznu državu na visoku lestvicu kada je reč o transportnom biznisu. U Čikagu se, kako navodi, nalazi mnogo kompanija koje se bave tim poslom, posebno evropskih i balkanskih.

Teksas kao druga najveća država ima nekoliko važnih, ali različitih zahteva za vozače kamiona. Prvi je granica sa Meksikom, a samim tim i sa najvećim kopnenim i železničkim teretnim trasama ove države. Drugi su gasna i naftna polja i široka oblast delovanja koja proizilazi iz ovih nalazišta, a treći zahtev tržišta predstavljaju veliki gradovi sa više miliona stanovnika (Hjuston, San Antonio, Dalas) i ukupna velika populacija od preko 25 miliona ljudi.

– Na poslednjem mestu je Kalifornija, kao najmoćnija država zapadne obale sa velikim brojem stanovnika, ali takođe veoma udaljena od drugih naseljenijih država, isključujući velike pustinje Arizone, Nevade, Novog Meksika… Sa blagom klimom tokom cele godine, velikim izborom sezonskog voća i povrća sa američkim geografskim poreklom, uspeva da bude u samom vrhu transportnog biznisa – navodi Ćirić.
Američka plata privlači srpske vozače

Kako navodi sagovornik “Blica”, veliko interesovanje vlada među vozačima kamiona ili pak autobusa za posao u Americi.

– Prva i glavna stvar je plata. Trenutno su vozači kamiona u SAD najbolje plaćeni u celom svetu. Postoji pozitivna i negativna strana posla, ali je ipak daleko iznad nekog proseka EU za posao vozača kamiona. I plus uporedivši cenu života u Srbiji i platu, sa onom koju donesete iz Amerike u Srbiju, pa čak i polovina američke plate je ipak duplo veća od onoga što bi vozač u Srbiji mogao da zaradi. Ukratko, mnogo je manje posla i očekivanja u Americi za vozače kamiona, nego u Srbiji, čak i u EU. Dakle, manje za više – zaključuje Dušan Ćirić.
Dispečera sve više iz Srbije

Još jedan unosan posao koji ima veze sa transportnim biznisom Amerike jeste posao dispečera koji je najčešće moguće raditi i iz udobnosti svog doma. Kako saznajemo od “domaćeg” Amerikanca Čarlsa Ketera, posao dispečera za američke transportne kompanije je izuzetna prilika za ljude iz Srbije da zarade dobru platu.
“Naš” Amerikanac Čarls Keter(ić)
“Naš” Amerikanac Čarls Keter(ić)

– To je odličan posao za Srbe, obzirom na to da mogu da zarade od 1.500 do 3.000 dolara živeći u Srbiji. Prednost je što ovde ljudi jako dobro znaju engleski jezik i značajno su u tome bolji, pa su srpske kompanije konkurentnije od nekih evropskih ili azijskih – objašnjava za “Blic” Keter, čiji je posao da uveže domaće dispečere sa američkim transportnim kompanijama.

Izvor Blic




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *