Jedna od širih poslijeratnih devijacija su genocidne ideje koje su se uvrzle kroz kulturu pjesme. Nerijetke su pojave da se na svadbama i slavljima širom Srbije i Republike Srpske uvijek počne i završi sa četničkim pjesmama i ikonografijom koja veliča genocid, i poziva na klanja, ubijanja i silovanja.
Često možemo čuti osude javnosti u Srbiji na ustaške pjesme hrvatskog pjevača Tompsona, koji i jeste za svaku osudu, ali sa druge strane nikada se niti jedan medij, institucija, čak ni pojedinci ne bave indentifikacijom problematike šovinizma srpskog društva.
Ojjj, Thompsone smiješan li si, pojma ti nemaš šta je mržnja i šovinizam, de bolan vidi kako mrze pjevači u Srbiji:
Za izvršen genocid u ratnom vihoru nije kriv narod kojem ti zločinci pripadaju, ali stvarati pjesme i njegovati cijelu kulturu podsticanja na klanje, ubijanje i silovanje je umna boest širih slojeva tog istog društva!
Dok mediji u Srbiji, intelektualci i političari reaguju i na blagi šovinizam kod ostalih pripadnika balkanskih naroda, do tada se na ove i slične pojave gleda blagonaklono sa rijetkim osudama.
SRAM VAS BILO!!!
