Srpski šovinizam na raskršću – Bošnjaci između lojalnosti i osjećaja poniženja

1228

 REDAKCIJA SANDŽAK DANAS

U svijetu digitalne komunikacije, gdje se svako može izraziti u svega nekoliko sekundi, društvene mreže postale su glasno mjesto gdje se stvaraju i ruše ideje. Nedavni status izvjesnog Dušana Blagojevića na Facebook-u, u kojem je izrazio svoje neslaganje sa trenutnim trendovima u srpskoj kulturi i politici, započeo je burnu raspravu među građanima.

Blagojevićeva reakcija na nacionalističku euforiju koja je preplavila Srbiju nije ostala bez odjeka. On se osvrće na novokomponovane pjesme koje, prema njegovom mišljenju, podstiču nacionalistička osjećanja, dok zemlja još uvijek nosi teret prošlih ratova i sukoba. Osjećaj da je “krv do koljena” još uvijek svježa i da mnogi građani, kao što su Bošnjaci, i dalje navijaju za Srbiju uprkos teškim sjećanjima, ukazuje na potrebu za promišljenijim pristupom nacionalizmu.

Dragan Popović, istaknuti FB komentator, također je dao svoj doprinos debati. On kritikuje srpske nacionaliste zbog njihove opsednutosti “zamišljenim granicama” i idealizovanom prošlošću. Popović poziva na proslavljanje stvarne Srbije, njene historije i heroja, umjesto da se konstantno vraća u prošlost.

Ove izjave predstavljaju apel za razmišljanje o tome šta je istinski identitet Srbije i kako treba izražavati nacionalni ponos. Da li je fokusiranje na drevnu prošlost i glorifikacija ratnih zločina jedini put, ili treba tražiti inspiraciju u savremenoj Srbiji i njenim herojima?

Kako srpsko društvo bira da se predstavi sebi i svijetu može imati dalekosežne posljedice, kako na unutrašnje odnose među građanima, tako i na međunarodni ugled zemlje.

U krajnjoj liniji, svaka nacija ima pravo da slavi svoju prošlost i kulturu onako kako smatra da je najbolje. Međutim, izbori koje pravi mogu ili osnažiti jedinstvo i solidarnost među građanima ili produbiti podjele. Vrijeme će pokazati kojim će putem krenuti Srbija, nadamo se onim koji propagira Blagojević…

FB status Dušana Blagojević prenosimo u cjelosti:

“Kakav trijumf nacionalističkog kiča ovih dana. Počev od dočeka sportista, do kvazipraznika Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Utisak mi je danima čovek iz Novog Pazara koji se javlja u nekoj od emisija uživo i kaže kako bi dao bubreg za košarkaša, a onda isti ti košarkaši prangijaju uz onaj novokomponovani šund od pesme ,,Veseli se srpski rode”.
U zemlji koja je do juče bila u ,,krvi do kolena”, i ubijala te Bošnjake. Pa oca ti poljubim, i taj Bošnjak navija za tebe… Ne mora ta pesma.
Imamo li mi neku drugu pesmu, nešto uljudnije za proslave ili je najvažnije da se podiđe nacinalističkim osećanjima svetine?

via Dragan Popović:
,,Čudo su srpski nacionalisti. Pobede proslavljaju uz pesmu u kojoj se nijednom rečju ne pominje Srbija. Ništa iz ove zemlje ne slave. Ni Čačak, ni Sombor, ni Pirot, ni Tutin, ni Moravu, ni Savu, ni Tisu, ni Rudnik, ni Staru planinu, ni Taru. Ne daj bože Beograd ili Novi Sad…
Već dva veka im je tuđe slađe, sve neki Prizreni i Kninovi, Rumije i Romanije, Like i Bosne… Stalno zagledani u zamišljene granice, opterećeni osvajanjima i ratovima, lamentiraju nad zlehudom sudbinom i istorijom koja im ne da se negde prošire, da uzmu još malo teritorije…
I ne pevaju stvarnoj zemlji i njenim velikanima, ne pevaju revoluciji šumadijskih svinjara i vojvođanskih učitelja koja je ukinula feudalizam početkom 19. veka, nego pevaju feudalnim gospodarima iz Srednjeg veka i crkvama koje su ovi u svoju slavu gradili…
I ne pevaju herojskoj epopeji NOB-a, nego kukavičkim gibaničarima koji su klali decu u kolevkama, ne pevaju stvarnim herojima poput Milunke Savić ili Drinke Pavlović, nego pevaju izmišljenim likovima, kojekakvim Obilićima i Jugovićima…
Ne volite vi, dragi nacionalisti, ni zemlju ni ljude, vi volite fantazmagoriju, zamišljenu zemlju koje niti je kada bilo, niti će je biti. I samo napred, vaše pravo (dok druge ne ugrozite, tad pravna država treba da deluje, jer svaka je sloboda ograničena slobodom drugog)…
Ali ostavite mogućnost da ima i nas što volimo vrlo konkretnu zemlju i konkretne ljude koji u njoj žive, nas koje zovete izdajnicima i drugosrbijancima (“Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom” – nema časnije etikete)…
I sledeći put, da parafraziram nesretnu novinarku – Srbiju pomeni ako hoćeš. Znam da vam nije ni rod ni bog, ima nas u njoj raznih i svi smo različiti, pa vam stoga nije baš nešto ni draga, ali je jedina zemlja koju imamo i kakvom je napravimo tako će i da nam bude. A i vama.”- napisao je Dušan Blagojević.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *