- Ljubav iznad granica: Priča Darke Božić i Meše Selimovića
Ljubav je univerzalna sila koja prevazilazi granice nacija, religija i kulturnih okvira. Priča o Meši Selimoviću, jednom od najznačajnijih jugoslovenskih književnika, i njegovoj supruzi Darki Božić, nesumnjivo je svjedočanstvo o snazi te ljubavi koja je opstala uprkos svim izazovima vremena i okruženja u kojem su živjeli.
Meša Selimović, pisac prepoznatljiv po slojevitim likovima, unutarnjim previranjima i traganju za istinom, rođen je 1910. godine u Tuzli, u porodici muslimanske vjeroispovijesti. Njegova književna djela poput “Derviša i smrti” i “Tvrđave” obilježila su jugoslovensku književnost, a u njima je Meša postavljao univerzalna pitanja o ljudskoj sudbini, moralu, pravdi i ljubavi. Iako je odrastao u društvu obilježenom podjelama, njegova lična i profesionalna filozofija uvijek je bila okrenuta čovjeku i ljudskosti.
Na drugoj strani, Darka Božić, kćerka srpskog generala, predstavljala je potpuno drugačiji svijet. Ipak, Meša i Darka su uspjeli izgraditi život koji je nadilazio sve razlike koje bi ih mogle razdvojiti. Njihova ljubavna priča bila je oličenje jednostavnosti i snage međusobnog poštovanja. U vremenu kada su vjerske i etničke razlike mogle predstavljati prepreku, njihova ljubav je postala simbol zajedništva i bezvremenosti.
Meša je jednom rekao da ljubav oblikuje i ispunjava ljudski život, a u Darki je pronašao upravo tu suštinsku vrijednost – onu koja nije ovisila o vjeri ili porijeklu. Zajedno su proživjeli mnoge trenutke uspona i padova, od Mešinog angažmana u Narodnooslobodilačkom pokretu do političkih i društvenih previranja poslije rata.
Kada je Selimović odlučio napustiti Sarajevo i preseliti se u Beograd, to je bio ne samo geografski preokret u njegovom životu, već i emocionalni raskid s gradom kojem je dao veliki dio svog života. Darka je bila uz njega i u tom trenutku, pružajući mu podršku i sigurnost. Njihova ljubav bila je iznad granica nacionalnih identiteta, a njihova priča ostala je nezaboravna za sve one koji vjeruju u snagu ljubavi.
Nakon Mešine smrti, Darka je nastavila čuvati sjećanje na svog supruga s istom odanošću s kojom je živjela s njim. U jednom trenutku, neko je upitao Darku šta je vidjela u Meši, čovjeku iz potpuno drugačijeg svijeta. Njen odgovor bio je jednostavan, ali dubok: „Čovjeka koji je cijenio čovjeka.“ Tim riječima sažela je suštinu njihove veze – poštovanje, uzajamno razumijevanje i ljubav koja je bila jača od bilo kakvih razlika.
Priča se, da kada je Meša preminuo, jedna žena koja je čitala Mešine knjige, došla je i upitala: “Šta vidjeste, gospođo, vi kao kćerka đenerala, u muslimanu Meši?” Ona je potom odgovorila: ”Čovjeka koji je cijenio čovjeka, kakav god je.”
Ova priča o Meši i Darki nadilazi individualne sudbine i postaje univerzalni simbol onoga što ljubav može biti kada se ne opterećuje vanjskim razlikama. Njihova veza podsjeća nas na to koliko je važno cijeniti ljudskost, bez obzira na vjeru, naciju ili porijeklo.
Meša Selimović je jednom napisao: „Ko promaši ljubav, promašio je život.“ Njihova ljubav bila je ispunjenje tog životnog postulata, a njihova priča ostaje inspiracija za sve nas koji vjerujemo u snagu ljubavi iznad granica.