U 2024. godini obilježava se stogodišnjica rođenja Abdulaha Gegića, legendarnog trenera koji je ostavio neizbrisiv trag u historiji fudbala, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i u Turskoj, gdje je kasnije nastavio uspješnu trenersku karijeru. Gegić je rođen 19. marta 1924. godine u Novom Pazaru, a po obrazovanju je bio magistar ekonomije i doktor fudbala. Trenersku školu je završio kod renomiranog Sepa Herbergera, njemačkog trenerskog stručnjaka.
U godini kada obilježavamo stotinu godina od rođenja Abdulaha Gegića, jednog od najznačajnijih fudbalskih stručnjaka s ovih prostora, sjećanje na njegov neprocjenjivi doprinos nogometu i dalje živi među ljubiteljima sporta. Rođen 19. marta 1924. godine u Novom Pazaru, Gegić je ostavio neizbrisiv trag u historiji nogometa, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i širom svijeta, posebno u Turskoj.
Obrazovanje i igračka karijera
Gegić je po obrazovanju bio magistar ekonomije i doktor nogometa. Usavršio se u trenerskoj školi legendarnog Sepa Herbergera. Kao igrač, nastupao je za beogradski Metalac (današnji OFK Beograd), šabačku Mačvu i kratko za Sarajevo. Poseban pečat ostavio je u novopazarskom klubu Deževa, gdje je kasnije započeo svoju trenersku karijeru.
Uspon trenerske zvijezde
Prije nego što je preuzeo Partizan, Gegić je trenirao nekoliko jugoslavenskih klubova, uključujući Bor, Hajduk Veljko iz Negotina, Radnički iz Niša i Sarajevo u dva navrata. Također je bio član četveročlane selektorske komisije zajedno sa Tirnanićem, Antolkovićem i Miljanićem, koja je vodila reprezentaciju Jugoslavije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Engleskoj.
Godine 1965., dobio je poziv iz Beograda da preuzme Partizan, klub za koji je navijao od djetinjstva. Upravo u Partizanu doživio je vrhunac svoje trenerske karijere, vodeći ekipu do finala Kupa evropskih šampiona 1966. godine.
Zlatna generacija Partizana
Pod Gegićevim vodstvom, Partizanova “zlatna generacija” uspjela je savladati neke od najjačih evropskih timova tog vremena. Na putu do finala, crno-bijeli su eliminirali francuski Nantes, njemački Werder Bremen, čehoslovačku Spartu Prag i legendarni Manchester United, koji je bio okosnica engleske reprezentacije.
Posebno se pamte epske utakmice protiv Sparte i Manchester Uniteda. Nakon teškog poraza od 4:1 u Pragu, malo je ko vjerovao da Partizan može preokrenuti rezultat. Međutim, u revanšu pred prepunim stadionom JNA, Partizan je ostvario impresivnu pobjedu od 5:0. U polufinalu protiv Manchester Uniteda, Gegić je pokazao svoje taktičko majstorstvo. Tajno je otputovao u Englesku kako bi proučio protivničku igru, što je rezultiralo pobjedom od 2:0 u Beogradu i minimalnim porazom od 1:0 u revanšu, što je bilo dovoljno za plasman u finale.
Finale u Briselu i historijski trenutak
Finalna utakmica protiv Real Madrida održana je 11. maja 1966. godine na stadionu Heysel u Briselu. Partizan je poveo golom Velibora Vasovića u 55. minuti, ali je Real Madrid uspio preokrenuti rezultat na 2:1. Iako su crno-bijeli bili na korak od evropskog trona, ostala je tuga za propuštenom prilikom. Zanimljivo je da se dan prije finala Gegiću rodio sin, kojem je dao ime Brisel, u čast grada domaćina.
Trenerska karijera u Turskoj
Nakon Partizana, Gegić je ostvario značajnu karijeru u Turskoj, gdje je bio izuzetno cijenjen. Predavao je na katedri za nogomet na Fakultetu za fizičku kulturu u Istanbulu i vodio neke od najpoznatijih turskih klubova, uključujući Fenerbahče, Bešiktaš i Eskišehirspor. Posebno se istakao u Eskišehirsporu, mladom klubu kojeg je vodio do osvajanja Turskog kupa i Superkupa 1971. godine.
Njegov utjecaj na turski nogomet bio je dugoročan. Njegovi savjeti i vizija doprinijeli su uspjehu turske reprezentacije, koja je 2002. godine osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu.
Naslijeđe Abdulaha Gegića
Gegić je 1966. godine, sa 42 godine, bio jedan od najmlađih trenera koji su vodili tim u finalu evropskog klupskog takmičenja. Ova titula je ostala neprevaziđena sve do 2003. godine, kada je Žoze Murinjo sa 40 godina osvojio Ligu šampiona sa Portom.
Po povratku u Jugoslaviju, Gegić se nastanio u Novom Sadu, gdje je proveo posljednje godine života. Preminuo je 21. juna 2008. godine i ukopan je u rodnom Novom Pazaru, gdje se i danas sa ponosom sjećamo njegove veličine i doprinosa nogometu.
Abdulah Gegić će zauvijek ostati simbol trenerske genijalnosti, strasti prema nogometu i predanosti timu. Njegov život i djelo nastavljaju inspirirati nove generacije trenera i igrača, a njegovo naslijeđe živi kroz sve one koji dijele njegovu ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.