Nakon tri dana neizvjesne i mučne potrage, tijela Ane Radović (20) sa Zlatibora i Aleksandra Masalušića (37) iz Priboja pronađena su u “audiju SQ” koji je sletio u betonski propust pored magistrale Čačak–Požega. Automobil je otkriven duboko u kanalu pored crne tačke poznate policiji, na krivini obilježenoj duplom punom linijom. Dok porodice oplakuju svoje najmilije, stručnjaci ukazuju da uzrok tragedije nije nužno – kako se često misli – brzina.
Na osnovu oštećenja automobila, dr Vladimir Jevtić, doktor nauka iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, ističe da je do fatalnog ishoda došlo zbog trenutnog, naglog usporenja vozila. U takvim situacijama ljudsko tijelo trpi siline koje fizički ne može izdržati.
- „Ljudi misle da ubija brzina — ne, ubija naglo usporenje. Kada imate pad brzine sa 60 na 0 u djeliću sekunde, na tijelo djeluje i do 20 g. Srce koje teži 300 grama u tom trenutku ima opterećenje od nekoliko kilograma. Dolazi do rasparavanja unutrašnjih organa, čak i bez vidljivih povreda“, objašnjava Jevtić.
Stručnjak naglašava i druge moguće faktore: izletanje životinje, kvalitet puta, nepostojanje ili neispravnost zaštitne ograde, ali i zakašnjelo reagovanje službi. Posebno zabrinjava podatak da je automobil pronađen tek nakon tri dana, iako je tehnologija mogla skratiti potragu.
- „Ovo je pitanje sistema. Od 2018. godine vozila u EU moraju imati SOS taster koji automatski šalje lokaciju u slučaju udara. Kod nas taj sistem ne funkcioniše. Ne smijemo se oslanjati na sreću i slučajna pronalaska vozila“, naglašava Jevtić.
Prema nezvaničnim informacijama, Ana je nakon nesreće uspjela ostvariti dva telefonska poziva, kao i panik-poziv iz automobila, što dodatno otvara pitanje koliko je brzo sistem mogao reagovati — i zašto nije.
Dok se čekaju zvanični nalazi istrage, porodica stradale djevojke i dalje pokušava da pronađe odgovore. Anin otac, slomljen bolom, kaže da i dalje ne zna ko je muškarac koji je tog dana vozio njegovu kćerku.
- „Moja Ana je bila divno dijete. Krenula je na fakultet da plati ispite. Rekla je da ima prijevoz, ali ja tog čovjeka nikada nisam vidio. Ne znam da li su se poznavali. Samo želim da znam ko je vozio auto u kojem je moja kćerka poginula“, rekao je neutješni otac.
Pozadina poginulog Aleksandra Masalušića već je poznata policiji; prema navodima, imao je bogat dosije i ranije je dolazio u fokus službi. Upravo zato ostaje pitanje: kako je došlo do toga da se njih dvoje nađu zajedno u vozilu, zašto su krenuli tim putem i šta se tačno dogodilo u trenutku slijetanja? Dok porodice tuguju, stručnjaci upozoravaju da se ovakvi gubici života mogu spriječiti — ali samo ako sistem konačno počne da reaguje onako kako bi trebalo.