Iako su nedavni masovni vazdušni udari imali za cilj da ozbiljno oslabe vojnu moć Irana, najnovije analize pokazuju da stvarna slika na terenu izgleda znatno drugačije. Umjesto potpunog sloma, Teheran je, prema procjenama relevantnih izvora, uspio očuvati značajan dio svojih strateških kapaciteta.
Prema informacijama koje prenosi The New York Times, uprkos intenzivnim napadima, iranske oružane snage zadržale su oko 40 posto napadačkih dronova, približno 60 posto raketnih lansera, te čak do 70 posto zaliha balističkih i krstarećih projektila. Ovi podaci sugerišu da ključni elementi vojne infrastrukture nisu uništeni u mjeri u kojoj se prvobitno tvrdilo.
Vojni analitičari ističu da je Iran godinama razvijao kompleksnu mrežu podzemnih baza i skloništa, što se sada pokazalo kao presudan faktor u očuvanju borbene sposobnosti. Upravo zahvaljujući toj infrastrukturi, veliki dio arsenala ostao je netaknut, dok su preživjeli sistemi već u fazi ponovne aktivacije i operativne pripreme.
Zadržavanje većine raketnih kapaciteta znači da Iran i dalje raspolaže mogućnošću izvođenja koordinisanih udara širom regiona. Posebnu zabrinutost izaziva i činjenica da su obalni raketni sistemi ostali funkcionalni, čime Teheran zadržava potencijal da ugrozi strateški važan Hormuški moreuz – jednu od ključnih svjetskih energetskih ruta.
Ovakav razvoj situacije predstavlja ozbiljan izazov za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike. Iako je nakon udara dominirao narativ o “neutralisanju” iranskog vojnog sistema, očuvani kapaciteti ukazuju da opasnost nije eliminisana, već samo privremeno potisnuta.
Stručnjaci upozoravaju da bi preostali arsenal mogao omogućiti Iranu da dugotrajno vrši pritisak na protivničke sisteme protivzračne odbrane, koristeći strategiju iscrpljivanja. Time se međunarodna zajednica suočava s ozbiljnom dilemom – tražiti diplomatsko rješenje ili rizikovati novu eskalaciju sukoba koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za cijeli Bliski istok.